Iako je na glazbenu scenu stupio kao pop izvođač, u jednom je trenutku odlučio napraviti veliki profesionalni, ali i životni zaokret te je danas jedan od predvodnika glazbeno-duhovne scene u Hrvatskoj koja je u posljednje vrijeme doživjela golem uzlet. Da je promjena smjera bio odličan put, prepoznala je ne samo publika već i struka, koja je Alena nagradila najuglednijom glazbenom nagradom Porin za album "Kamenita vrata live", snimljen 2014. godine na koncertu koji je održan ispod Kamenitih vrata. Uoči njegovoga velikog koncerta duhovne glazbe koji će se održati 28. listopada u zagrebačkom Domu sportova Hržica je za vecernji list otkrio kako izgleda njegov život danas, a sasvim je otvoreno progovorio i o paklu depresije kroz koji je prošao te danas svojim primjerom svima onima koji se bore sa sličnim bolestima ili teškoćama nastoji biti primjer i podrška.
Ovih dana pratitelje na društvenim mrežama iznenadili ste informacijom da radite na novoj pjesmi, ovog puta riječ je o suradnji s poznatim sastavom duhovne glazbe Amorose. O kakvoj je pjesmi riječ?
Radi se o prepjevu poznate kršćanske duhovne pjesme "Jahve se manifestara". Prijateljica mi je poslala original te pjesme i rekla kako je cijelo vrijeme dok ju je slušala, zamišljala da tu pjesmu na hrvatskom izvodimo grupa Amorose i ja zajedno. To mi je bio dovoljan razlog da kontaktiram drage mi kolegice i pozovem ih na suradnju.
Nedavno ste se vratili iz Njemačke. Jesu li vas tamo odveli privatni ili poslovni razlozi?
Uspio sam spojiti ugodno s korisnim. Imao sam važan poslovni sastanak u Münchenu, a osim toga ondje živi moja šogorica s obitelji te nekolicina važnih prijatelja, pa smo često u gostima kod njih. Ondje sam prošle godine u prosincu održao koncert u predivnoj crkvi sv. Pavla, što je dodatno učvrstilo moju duhovnu povezanost s ljudima koji žive u tom gradu.
Proteklih godina nastupate u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Kada ste krenuli u smjeru duhovne glazbe, jeste li mogli uopće zamisliti da ćete izazvati toliki interes?
Nisam mogao zamisliti ništa slično. Zapravo, dugo sam odbijao ozbiljnije se baviti duhovnom glazbom jer je to prvenstveno u početku bila potreba moga srca, moja molitva. Tu sam doživljavao intimni susret s Bogom, Njegovu moć, snagu i nježnost. Kad bih počeo svirati, imao sam osjećaj kao da je On došao i ispunio prostor u kojem se nalazim; teško je to opisati. Ključni trenutak dogodio se kada sam shvatio da tu prisutnost koju osjećam pjevajući Njemu može osjetiti i treća osoba koja samo sluša i da to u njoj izaziva pokret duše, često praćen suzama i ganućem. Shvaćanje te činjenice bilo je golema stvar za mene. Sve ovo što se događa danas s mojim koncertima i djelovanjem posljedica je tog iskustva.
Kako objašnjavate toliku popularnost duhovne glazbe posljednjih godina? U čemu je tajna?
Nesumnjivo smo svjedoci glazbenog fenomena u Hrvatskoj koji zahtijeva dublju analizu, ali izdvojit ću nekoliko razloga za koje vjerujem da su ključni. Prvi je taj da je očito vrijeme zahtijevalo takav oblik Božjeg približavanja čovjeku. Iz toga se pojavio niz talentiranih i Bogu predanih glazbenika koji su na to pristali i svoj glazbeni put doživjeli više kao poslanje nego kao karijeru. Nose ih ideali. Za većinu tih ljudi od primarne je važnosti biti most između ljudi i Boga te tako dotaknuti njihova srca. S druge strane, velika je čežnja ljudi za Njegovom blizinom. Sve smo svjesniji da smo se udaljili od ključnog temelja bića zbog svega što je svijet ponudio. Na primjer mir. Mnogi su ga izgubili. Kršćanska glazba, posebice smjer koji nazivamo "slavljenjem", zajedno sa spontanom molitvom iz srca, uvodi ljude u Božju prisutnost i pali vatru ljubavi u ljudskim dušama, nužnu za prve, sramežljive korake prema Stvoritelju. Ovdje se rađa nova snaga za nastavak života u svjetlu. Kada čovjek u tome uspije, doživljava duboku radost i otkriva posve novu perspektivu.
Duhovnu glazbu prepoznaje ne samo publika već i struka, što dokazuje i Porin koji ste 2016. godine osvojili za album "Kamenita vrata live". Što se promijenilo u vašoj karijeri nakon Porina i znači li vam kao glazbeniku više priznanje publike ili struke?
S vremenom, kako se mijenjaju neka moja razmišljanja, tako dolaze i neke nove odluke. Odlučio sam da se više neću prijavljivati na takve događaje i natjecati za nagrade. Osobno čeznem za nagradom u Božjim očima, a posjećenost mojih koncerata uvijek mi ispuni srce radošću, iako sam duboko svjestan da ljudi dolaze zbog Boga. Kada ljudi kroz moje pjesme i djelovanje nalaze put do Njega, moja se misija u potpunosti ostvaruje.
Karijeru ste počeli kao pop izvođač, a znamo da od komercijalne glazbe brojni vaši kolege žive sasvim pristojno. Može li se jednako živjeti i baveći se duhovnom glazbom?
Mogu pristojno živjeti od toga iako to sa sobom nosi određenu dozu neizvjesnosti. Ipak, ne osjećam strah na egzistencijalnom planu jer vjerujem i vidim da se Bog brine o tome. Ništa nam ne nedostaje. Upravo suprotno, kao obitelj osjećamo se blagoslovljeno.
Voditelj ste i Molitvene zajednice Srce Isusovo. Na koje sve načine motivirate mlade da krenu putem vjere?
Da, evo, zajednica sada broji dvanaestu godinu svog djelovanja. Za to vrijeme pridružili su se kvalitetni i sposobni ljudi, članovi te zajednice, pa tako ideja i programa nikada ne manjka. Mladi tu mogu pronaći pravilno usmjerenje te svoje darove i talente razvijaju i koriste za veće dobro. Motiviramo mlade da rade na sebi, a tada oni otkrivaju kako se mogu darivati i drugima u svojoj okolini.
Otvoreno ste progovorili i o depresiji s kojom ste se borili. Kako ste danas? Smatrate li da se u javnosti još uvijek premalo govori o mentalnoj higijeni i bolestima koje su nažalost sve učestalije u našem društvu?
Već dugi niz godina osjećam se dobro. S depresijom sam se borio u ranoj mladosti i bilo je iznimno teško. Prošao sam kroz to u snazi vjere i slijedeći savjete struke. Vjerujem da sam doživio i određen oblik nadnaravnog ozdravljenja i to ne želim zanijekati niti zaboraviti. Također je istina da danas sve veći broj ljudi pati od psihičkih problema kao što su anksioznost, panični napadi, paranoja, tjeskoba, suicidalne misli, depresija i slično. Vidim da se o tome u društvu sve više razgovara i mislim da je to važno. Cijenim ljude koji hrabro izlaze u javnost i svjedoče o svojim iskustvima s takvim problemima, poput Aleksandra Stankovića, koji je nedavno izdao knjigu o toj temi. Suočavanjem s tim sve učestalijim problemima možemo pružiti pomoć mnogim ljudima.
Preostalo je još malo vremena do vašeg velikog koncerta 28. listopada u Domu sportova, u koji se vraćate nakon pet godina. Što sve pripremate publici?
Dugo nisam nastupao u Zagrebu i pristupam tomu s velikom ozbiljnošću, no ne želim da koncert preraste u nekakav glazbeni kič, već ćemo stvoriti pravu atmosferu slavljenja Boga, kakvu njegujemo svagdje. Bilježnica na mom stolu je otvorena, u nju zapisujem sve što mi padne na pamet i što osjećam u srcu, a potom to ili prihvaćam ili odbacujem. Još sam u procesu kreiranja i bit će tako do zadnjeg dana uoči koncerta, što mi odgovara jer tako sam stalno s mislima u koncertu. Sa mnom će biti i pater Sebastian Šujević (isusovac), moj prijatelj, duboko duhovan i darovit svećenik. To mi pruža dodatnu radost jer znam da će atmosfera biti molitveno snažna. Jedna od gošći bit će mlada pjevačica Vanessa Mioč. Te večeri kao gošća nastupit će i Nina Badrić, s kojom me povezuje iskreno i lijepo prijateljstvo, a koja je također ljubiteljica duhovne glazbe.
Na pozornici će vam se pridružiti i brojni gosti... Možete li nam otkriti neka imena? Hoće li među njima biti i poznatih glazbenih imena?
Jedna od gošći bit će mlada pjevačica Vanessa Mioč. Već godinama sam njen producent i, kao poslovni suradnik, ali prije svega kao prijatelj, brinem o njenom glazbenom putu. Njen sam talent prepoznao dok je bila još djevojčica. Marljivo smo radili; godinama je, zajedno s nama, putovala, nastupala, provodila dane u studiju snimajući pjesme. Danas je ona djevojka koja započinje sa samostalnim nastupima i pritom postiže izvanredne rezultate. Te večeri kao gošća nastupit će i Nina Badrić, s kojom me povezuje iskreno i lijepo prijateljstvo, koja je također ljubiteljica duhovne glazbe.
Poznato je da ste obiteljski čovjek i da slobodno vrijeme najradije provodite u krugu obitelji. Suprug ste i otac dvojice sinova. Kako oni gledaju na vaš posao i kako reagiraju kada vas ugledaju u medijima? Pokazuju li i oni već afinitet za glazbu?
U procesu mog osobnog obraćenja, odnosno dubljeg doživljaja vjere, kao da mi se otkrio i taj predivan misterij roditeljstva i samog djeteta kao Božjeg dara čovjeku. Pred tom spoznajom uvijek stojim u oduševljenju i zahvalnosti, pa nastojim svaki slobodan trenutak provesti u krugu obitelji. Neki dan je David vidio jumbo plakat s najavom koncerta u Domu Sportova i rekao je: "Mama, ja ti nisam znao da je tata tako poznat." Sinovima su ljudi koji nam prilaze, koncerti i putovanja sasvim normalna stvar jer su u tome odmalena pa ne primjećuju razliku. Za njih je to samo tatin posao.
Što ćete nakon Doma Sportova? Imate li već planove za dalje ili ćete ipak malo uzeti vremena za sebe, obitelj i odmor?
Nakon Doma sportova slijedi mi dvotjedni odmor, a zatim započinje prava akcija. Očekuju me duhovne obnove uz koncerte u Beču, Grazu, Orahovici i Innsbrucku. Također imam mnogo obveza u studiju gdje pripremam nove pjesme, a rad u zajednici i s ljudima uvijek je posebno dinamičan.
