Da navijaš za i svojima, domaćima, kao iz svoga grada i susjedstva, doživljavaš igrače kojima inače i nekad ne bi dao biračko pravo glasa na izborima u Hrvatskoj, jer oni ne žive u Hrvatskoj i tu ne plaćaju porez.
Novac i zarada posljedica su uspješnog bavljenja nečim, ali nisu svima glavna motivacija djelovanja. Baš ljudi koji imaju puno novaca znaju kako i zašto 'Nije u šoldima sve' i koje se vrijednosti u životu ne mogu ničim platiti. Npr., predstavljati svoju zemlju, nositi nacionalni dres.
Shvatio si da je izgovoriti riječi Hrvatska i Hrvati izraz ponosa narodne pripadnosti i osjećaj (samo)poštovanja, a ne nacionalistička sramota i omalovažavanje drugoga. Uvidio si kolika je snaga zajedništva, međusobne podrške i jedinstva.
Modrića i Lovrena nazivao si lažljivcima, zaboravnima, optuživao ih i osuđivao, a sada ti njima 'sve' zaboravljaš, ono u što si siguran da su krivi i što ti smatraš da treba. Sada su oni zlatni kapetan, vrhunski vođa, virtuozni nogometni Mozart, ministar obrane, želiš ih za vladine ministre u svojoj zemlji i ipak ih nikome ne daš.
Moćan je taj nogomet. Pa je došlo vrijeme da se preispitaš kako su, mislio si, Hercegovci muljanjem, u tvojoj državi, tebi oduzeli statusni primat, švercom tvoj trgovinski potencijal, da su preuzeli važne položaje u tvojoj zemlji. Nije lijepo izrugivanje da su zaostali antistilisti u bijelim čarapama, seljaci u mercedesima. „Nikada nećete moći mrziti Hercegovce onoliko koliko Hercegovci vole Hrvatsku“, rekao je veliki hrvatski ministar Gojko Šušak.
Kako se u svem tom (predrasudnom) mentalitetu mogao pojaviti Livnjak, izbornik Zlatko Dalić, koji je uspješno obnovio nogometnu reprezentaciju naprednih Hrvata stručnjaka u zemlji matici, osvaja pristojnošću, skromnošću, otvorenošću koja te oplahuje blagošću, držanje i pogled plemenitošću, cjelovito argumentira poteze. Svjetski neki čovik, taj Hercegovac.
Privukao te Dalićev spoj znanja i samozatajnosti, kako postavlja taktiku i zatvara protivnika, da nevidljivim učini i Messija. Zna razgovarati, saslušati, surađivati, autoritet je kojeg igrači poštuju i ujedno im je blizak. Prepoznaje njihove potencijale, dižu se nakon padova i materijalizira pristup 'Nema predaje'. I da. Nije da nema stila u odijevanju. I to baš odmjerenoga.
Dalićevo ponašanje i karakter učinili su da ti ne smeta (ni ne vidiš je) krunica u njegovim rukama koja je u Međugorju blagoslovljena. Neka i Bogu vjeruje, zahvaljuje i Gospu (u sebi) zaziva, samo neka pobjeđuje. Kome bi čovjek, ako je i katolik, zasmetao, kad je u top kvartetu svjetskog nogometa.
U napetim utakmicama i ti si spontano sklopio ruke, padao na koljena i pogledavao u nebo. I ti si živio kreposti u spomenu na prva tri zrnca krunice: vjerovao si, nadao se i ljubio. I više ne smatraš da takvi sveti, ili barem uzvišeni poticaji, ne idu uz navijanje koje je svjetovna i od vjere odvojena stvarnost.
Kako je samo elegantno, razložno, pitomo i prihvatljivo Dalić u hrvatsku javnost implementirao riječ i duhovnog sadržaja, osobinu i potrebu koja je odskočna daska za čovječnost i postići sve veliko – poniznost!
Uočio si da te to u ničemu ne dokida, štoviše, baš je stav poniznosti u zalogu napretka korak po korak, pri čemu nikoga ne omalovažavaš unaprijed i s visoka. Rezultate ostvaruješ poštenjem i predanim radom, a ne manipulacijom i gaženjem drugoga.
Pokazalo ti je Svjetsko nogometno prvenstvo da sinovi, djeca iz hrvatske dijaspore nisu kuga i zaraza, nisu strano tijelo tvoga, jednog naroda. Da tebi ništa ne otimaju, nego te pred moćnicima ovoga svijeta, na najvišim razinama, čine poznatim, izazivaju poštovanje, daruju uvažavanjem sposobnosti i priznanjem tvojih kvaliteta u svjetskim okvirima.
Djeca Hrvata izvan domovine nisu skorojevići i uhljebi koji su brzo, na račun podrijetla i (nekadašnjih) položaja svojih očeva kao nedodirljive elite, automatizmom i bez rada kao tzv. gradska 'zlatna mladež', 'stekli' bogatstvo. Vidiš da su sinovi dijaspore, hrvatski reprezentativci, prokušani i dokazani sposobnjakovići koji su u svijetu izuzetne konkurentnosti i potrebe dokazivanja, žrtvom, znojem i radom brusili svoje talente, premostili brojne prepreke i cirkulirali u velikom sustavu u kojima je jedini lakmus papir i kriterij selekcije rezultat i zalaganje.
Nekako si shvatio, možda još ne baš sasvim, ali znatno si napredovao u odnosu na svoja nekadašnja negodovanja, da baš onako kako ti u svom ormaru i odijevanju možeš imati i nosiš odjeću crne boje, a pritom sebe ne nazivaš i ne smatraš crnokošuljašem, ustašom, fašistom i ne šalješ nikakve skrivene poruke, i crni reprezentativni nogometni dres s modrim kvadratima možeš 'podnijeti' bez osude i analize skrivenih namjera.
Nije to nikakva provokacija, razlog čuđenju i aluzija na neka vremena, jer crna je zaista, ipak, tek i samo jedna od boja, na kojoj primjerice, kao jako dominantnoj, svoj image gradi i jedan svjetski kreator Karl Lagerfeld i modno carstvo Chanel.
Na djelu hrvatskih reprezentativaca vidio si što znači kad njih netko gađa kamenom, a oni njemu uzvraćaju kruhom, kada (po)pljuvani šute, ne uzvraćaju, a jedini oklop koji ih štiti, ali i najviše rana prima od udaraca njihovih zemljaka, njihovo je srce.
Takav, nutarnje (iz)mučen, na travnjaku podrškom napušten i neprisutnošću navijača međunarodno kažnjen, svaki udarac koji ih je pogodio tijekom višegodišnjeg, sustavnog diskreditiranja Hrvatske nogometne reprezentacije, od nikoga doli od pojedinih žitelja i 'zastupnika' njihove vlastite zemlje, oni na Svjetskom nogometnom prvenstvu pretvaraju u trk, asistencije i golove. I proslavljaju hrvatsko ime koje nose i njihovi (pre)suditelji. Pokazali su koliko je moguće podnijeti i izdržati, ne zamjeriti onima koji ruše njihov ugled i profesionalnu egzistenciju.
Svaku kapljicu znoja, otkucaj i pobjede posvećuju svom narodu, nošeni zastavom, grbom i himnom Lijepe naše. Čude se neki otkud kod naših reprezentativaca tolika potreba spominjanja svoga naroda, zemlje i domovine, zašto pobjede proslavljaju uz rodoljubne pjesme. Zato što su zahvalni za svoje porijeklo, identitet, svjesni da su to što jesu i zbog domovinskih korijena u njih zasađenih. Ratiu su skrivene, nepoznate, mnoge životno nosive i produktivne emocije.
Nakon dugotrajne atmosfere javnog linča i ponižavanja kakvo ih godinama u vlastitoj domovini od dijela sustava prati, ostvareni rezultati u Rusiji još više ih čine velikim ljudima, karakterima i herojima.
Svoje suze čuvali su za proslavu svjetskih nogometnih pobjeda, njima su darovali i svoje alergičare i neprijatelje. I bogati plaču, a najbogatiji su oni koji znaju da Nije u šoldima sve.
Dragi hrvatski reprezentativci, Hvala što ste, unatoč svemu, ustrajali u hrabrosti, trenirali, igrali i sačuvali nepokolebljivi duh. Hvala što hrvatsku reprezentaciju u za vas teškim trenucima, niste napustili, ostavili.
Hvala što nogometne svjetske pobjede djetinje, duboko slavite kao slatke, nimalo trpke i gorke, a bilo je toliko razloga da ih popratite s takvim osjećajem. Da. Vi ste zaista sve zaboravili. U našu korist.
Kao što na travnjaku preokrećete rezultate, činite to uspješno i u životnim, vrijednosnim pogledima kod mnogih ljudi u domovini. Jedina vaša valuta je ljubav.
Vas su mnogi izdali, ali vi niste izdali svoj narod i zemlju. Uspjeh vaših progonitelja i anonimusa Hrvatska ni u čemu neće zapamtiti. Njihove zasluge ne postoje. A vaša imena i zasluge bit će u trajnom arhivu naše povijesti, vrijedan impuls budućnosti.
Hvala što nam svojim zlatnim, vatrenim srcem puno vrijednoga poručujete.
Hvala što dostojanstveno ime svoje hrvatske domovine i naroda svijetom pronosite.
Ines Grbić | Medjugorje-info.com
