Opet ta prva subota u mjesecu. Opet su se usudili neki tamo muškarci pojaviti na javnom mjestu i moliti. I opet su se uz njih usudili pojaviti i neki muškarci, žene i oni koji još ne znaju što su ili se nisu odlučili što bi htjeli biti…
Na stranu sad to. Vratimo se na bitno. Prva subota u mjesecu rezervirana je. Ta prva subota nekom je trn, nekom blagoslov, nekom prilika da popije kavu i pelinkovac, nekom da otputuje ili duže spava.
Jedni bi razapinjali, pljuvali, udarali, palili, zabranjivali. Drugi bi samo molili i svojim prisustvom svjedočili. Treći se ne bi htjeli mješati. Četvrte apsolutno boli briga za sve.
Pa ipak, zanimljivo je to da je prva subota u mjesecu postala tema svih medija, i svjetonazorskih i objektivnih (ako još uvijek postoje).
Muškarci koji svjedoče javnom molitvom dobili su simpatičan naziv – klečavci. Taj naziv aludira na to da oni kleče. I stvarno, gledajući ih oni stvarno kleče dok mole krunicu.
Dakle, pogođen naziv. Samim time, ukoliko je nekome tko se “genijalno” dosjetio pripisati im takav naziv cilj bio umanjiti, obezvrijediti i uvrijediti – nije bilo uspješno.
Postoji glasina ili legenda da su od toga dana muškarci koji dolaze na javnu molitvu prilikom susreta i tradicionalnog katoličkog pozdrava “Hvaljen Isus i Marija i sv. Josip” dodali i “Kako je klečavac?”
Razmišlja se i o tome da se na majice otiska cool dizajn s istoimenim nazivom. Tko zna možda postane brend. Dakle, hvala na ideji.
Nadalje, zanimljivo je da do prije 7-8 godina kada se po Hrvatskoj javila inicijativa kršćanske javne molitve nitko nije dovodio u pitanje niti javno tjerao, prozivao i progonio pripadnike muslimanske ili druge vjeroispovjesti jer javno mole. Niti to i dalje čini. Niti treba.
Taj dio je nekako rezerviran isključivo za katolike. (a katolici znaju zašto) #samokažem
Dakle, s klečavcima znaš na čemu si. Bez obzira koje vjere i nacionalnosti bili, klečavac je onaj koji ima pouzdanje u Boga, ima pobožnosti i molitvene geste koje čini i pritom ne ugrožava ničiju slobodu.
Kako bi super bilo kada bi se prve subote okupili svi muškarci koji žele moliti ili se klanjati u pobožnosti, sabranosti i zajedništvu, a pripadaju svim religijama? A da pri tom ne mračimo jedni na druge jer netko to čini drugačije od mene?
S druge strane, kmečavcima uvijek nešto ili netko smeta. U svakom postupku i nakani klečavaca su ugroženi, diskriminirani i uvrijeđeni. Već samom pojavom nešto im ne da mira i moraju kmečiti, kukati, naricati, zviždati, lajati, zavijati itd… #kakoto
Zašto je to tako? Možda zato jer demokraciju shvaćaju na način da je ona samo za njih rezervirana i za one navike, stavove i ideje kojima oni definiraju vlastite živote i uvjerenja. A to dragi moji ne ide tako, koliko god bi vi htjeli.
Kmečavci ne žele prihvatiti i priznati da klečavci kao i oni sami imaju slobodu. Jep, tu slobodu koju bi oni htjeli zadržati samo za sebe i svoje postupke.
U toj slobodi možemo birati što ćemo raditi i gdje ćemo biti subotom i bilo kojim drugim danom. I da, možemo raditi što god hoćemo dokle god naši postupci i djela ne ugrožavaju i narušavaju slobodu, život i dostojanstvo drugoga pored mene.
Kmečavci bi trebali shvatiti da njihova sloboda, život i dostojanstvo nisu ni najmanje ugroženi javnim svjedočenjem i pobožnošću vjernika. Vrlo je jednostavno u svojoj biti.
Zaključak:
Biti klečavac je dobro i potrebno, danas više nego ikad prije. Na koljenima se dobivaju najveće bitke. Bez obzira što možda netko to ne razumije. U slobodi budi ono što jesi i dopusti biti drugome što jest.
Biti kmečavac je… sloboda ponaosob u odluci i definiranju ovog pojma.