U 124 godine postojanja, Hrvati smješteni u Pittsburghu i šire prošli su kroz svakakve poteškoće kako bi njihova župa i danas ponosno stajala i predstavljala hrvatski narod na tlu SAD-a, a mi smo u sklopu serijala o hrvatskim župama u Americi i Kanadi porazgovarali i s Donom Langenfeldom koji nam je približio kako zajednica živi danas, dok je dijeli svega nekoliko mjeseci do velike proslave. Naime, 1. lipnja 2025. obilježit će se 125 godina od gradnje crkve…
“Apsolutno je naša župa ponosna što još uvijek postoji kao najstarija župa u Sjevernoj Americi. Također, to je jedina preostala hrvatska označena župa u naših pet županija Biskupije, a bilo ih je još četiri. Lako je pronaći poveznice s tolikim brojem Hrvata čiji su preci prošli područjem Pittsburgha i jedno vrijeme bili dijelom te župe”, rekao je Langenfeld.
A kako je sve krenulo?
Vrlo jednostavno, dolaskom Hrvata u SAD kako bi radili u “Čeličnom gradu”, stvorila se i potreba za osnivanjem hrvatske crkve odvojene od tad jedine crkve sv. Nikole. Tako je druga crkva sv. Nikole niknula malo dalje, u Millvaleu na Bennett brijegu, gdje su Hrvati kupljeno zemljište u svega pola godine pretvorili u tada modernu crkvu sa svim uređajima i namještajem, kao i grijanjem i električnom rasvjetom, iako Millvale tada još nije imao struju.
Zašto je ova župa dobila naziv po svetom Nikoli, i druga tog istog imena, otkriva nam Langenfeld…
Ime svetog Nikole odabrano je i za prvu crkvu na sjevernoj strani Pittsburgha iz 1894. i za crkvu u Millvaleu iz 1900. jer su utemeljitelji bili iz okolice grada Jastrebarskog gdje je župa svetog Nikole i još uvijek je velika, danas funkcionalna.
Dakle, Hrvati iz Jastrebarskog poduzeli su sve kako bi duh njihove ljubljene Jaske što zornije prenijeli kako u Pittsburgh, tako i u obližnji Millvale.
“Tko ponosan kao Hrvati!” svjedoče i dokumenti, jer su Hrvati u narednim godinama doista i uživali, okupljeni oko svoje nove crkve. Do 1916. župa je dostigla i čak 200 kršenja i 30 vjenčanja godišnje, tako da se život itekako odvijao na tom Bennett brijegu Millvalea. Međutim, sreća Hrvata brzo je došla kraju kada je na proljeće 1921. godine crkva u potpunosti izgorjela u velikom požaru, zbog čega je brzo donesena odluka da se sagradi nova.
Već godinu dana nakon tako je blagoslovljena novoizgrađena crkva, gdje je opstala sve do 1990. kada je pak sagrađena još novija. Četiri godine nakon odlučeno je da će se dotad najstarija crkva, ona sv. Nikole u Pittsburghu, spojiti i prenijeti s ovom u Millvaleu, pa je i ova postala najstarija danas u Sjevernoj Americi.
S godinama je broj obreda pao, ali duh ovih radišnih Hrvata stoji i danas. Langenfeld nam objašnjava kako se mise održavaju jednom mjesečno koje vodi fra Maurus Dolčić iz Washingtona, a pojašnjava dodatno i otkud dolaze Hrvati koji se oko njih okupljaju.
“Oko 60 posto onih koji dolaze na hrvatsku misu su Hrvati iz Bosne koji su na ove prostore stigli početkom 2000-tih godina. Ostatak su dugogodišnji župljani koji vole slušati misu na hrvatskom jeziku, kao i nekoliko Hrvata koji su za župu slučajno doznali te nekoliko potomaka koji su zainteresirani za uspostavljanje veze s njihovom baštinom”, otkrio je naš sugovornik.
Od aktivnosti koje župa provodi, svakako vrijedi spomenuti popularnu prodaju janjetine tj. “Lamb sale”. Kada dođe proljeće i približava nam se Uskrs, župa organizira prodaju pečene ili pripremljene janjetine za svoje župljane, i tako već godinama uspješno prikuplja sredstva za crkvu. Janjad ipak peku pečenjare, ali se zato ispečeni komadi pomno režu i pripremaju u crkvi za vjernike…
“Od hrvatskih običaja mnoge obitelji u tišini kod kuće slave imendan svojih članova. Tu je i blagoslov jela na uskrsnoj jutarnjoj misi koji mnogi obilježavaju. Dan svetog Nikole nekada se često obilježavao crkvenim domjencima i dječjim zabavama, no to je prestalo u posljednjih nekoliko godina. Sadnja pšenice na dan Svete Lucije vjerojatno je najčešći hrvatski običaj adventskog i božićnog vremena. Čak i Hrvati koji žive daleko od crkve ili idu u mjesnu župu nabavljaju sjeme za sadnju”, otkrio je Langenfeld.
“Polnoćka, iako sada u 21 sat, ostaje najposjećenija misa u godini. Rekao sam našem hrvatskom svećeniku Dolčiću kada je slavio 2022. godine: ‘Nemojte se uvrijediti velečasni, ali većina je ovdje zbog glazbe što je izvanredno'”.
Polnoćka se slavi i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Prije mise je procesija djece u narodnim nošnjama sa svijećama do jaslica koja završava polaganjem figure djeteta Krista na sijeno. Konačno, običaj blagoslova doma između Božića i Bogojavljenja nastavlja se za sve koji to zatraže. Sretni smo što imamo mjesečne posjete fra Maurusa Dolčića, hrvatskog franjevca kako bismo pomogli u održavanju ove posebne tradicije i hrvatske mise”, napomenuo je član ove hrvatske župe u Americi.
A održavanje tradicije doista nije lako. Folklor i dalje ostaje važan izvor identifikacije i zajednice i mlađih Hrvata, u čemu je i obitelj Langenfelda svjedok toga, no on tvrdi da je i na “starješinama” da taj interes koji postoji prošire i na crkvenu zajednicu…
“Svi župljani žele da naša crkva napreduje i raste u budućnosti. Katolička Crkva u cjelini suočena je s brojnim izazovima od kojih nije imuna ni naša hrvatska župa. Mi smo dio šire kulture u kojoj mnogi tradicionalni elementi više ne prevladavaju”, zaključio je Langenfeld.
Izvor: dijaspora.hr, urednik projekta Ivan Ril
