Zvonko Bušić: Rekao sam sebi tada: ‘E, ima, ima barem jedan koji će, ako treba, i umrijeti za te, Domovino’
Njegovo sjećanje prenosimo u cijelosti…
“Onaj tvoj zatvorski broj ostaje mi u sjećanju: 03941-158. Slušao sam te u zatvorskoj ćeliji obično srijedom od podne do dva i gledao u broj na tvojoj košulji. Ti brojevi zbrojeni zajedno nabrojiše skoro godine koje si tamo proveo. Ta dva sata bila su kao dvije minute. Čudio sam se koliko znaš, koga sve citiraš i koliko voliš tu našu malu daleku zemlju u koju se duša vječno zaljubila. Ljudi koji ne znaju o idealima nisu tebe susreli”, napisao je fra Jozo, komentiravši trenutačno stanje u domovini…
“Ja još tražim barem slične tebi… nema ih. Ovdje još partizane slave. Sada će im spomenike obnavljati. Mane kao da postaju vrline, a oni koje si i ti znao i očekivao od njih više otišli su igrati nogomet svih boja. Tvoji datumi još nisu stigli na red u TV i radijskim kalendarima, niti 10. rujna 1976., niti 1. rujna 2013. Ali doći će. Istini je uvijek trebalo duže vremena do svjetla”, zaključio je fra Jozo.
