Nakon svečane procesije s relikvijom, uslijedio je prigodni program te euharistijsko slavlje koje je predvodio župnik i rektor bazilike fra Ivan Marija Lotar u zajedništvu s brojnim svećenicima i vjernicima.
Fra Ivan je u homiliji nazočnima postavio pitanje što je pred njima rekavši da je to znak nade, znak da se može. „Može se postati svetim, velikim u Božjim očima! Sveci su nam u svojim relikvijama tiho svjedočanstvo beskrajne ljubavi Božje koja se proslavlja po slabosti ljudskoj. No, i po ljudskoj predanosti, otvorenosti Božjemu Duhu i Njegovim darovima, Njegovim plodovima“, istaknuo je.
Osvrćući se na liturgijska čitanja, rekao je da sv. Pavao upozorava „da se ne damo opčarati djelima tijela. Na koja djela se točno misli? Na uzdanje u vlastitu pravednost. O, kako se varamo mislimo li da se vlastitom umišljenom dobrotom i pravednošću možemo spasiti“, ustvrdio je dodavši da sv. Franjo uči da nema spasenja ni duhovnoga rasta bez Raspetoga.
„Isus nam je dao primjer požrtvovnosti i sebedarja po križu do slave uskrsnuća. Drugoga puta nema. Kada malo bolje analiziramo svoj život, ništa vrijednoga u životu nismo stekli bez žrtve, bez odricanja. Kako bismo znali čega se i koga odreći, moramo dobro razvrstati prioritete u životu i pitati se danas: što je važno, tko mi je važan ili – bolje rečeno – bitan, bez koga ili čega ne mogu i ne želim biti?“, poručio je propovjednik.
Govoreći o naviještenom evanđeoskom ulomku, kazao je da brojni vjernici svoju vjeru žive iz puke navike ili običaja, a da nikada nisu ozbiljno zaronili u Božje dubine. „Sveti Franjo je uvijek podsjećao svoje suvremenike na dobrotu i blizinu Oca Nebeskoga. Čak i kada je doživio nerazumijevanje i privremeno odbacivanje od svoga zemaljskoga oca Petra, uvijek je znao da je Otac Nebeski tu uvijek za njega. Pitam se, imamo li mi tu svijest? U srži naše vjere je upravo taj odnos i ta svijest. S tim sve počinje i završava“, naglasio je.
Rekao je da je nedavno načuo kako se Bog „sigurno ne bavi našim svakodnevnim trivijalnostima. A čime bi se trebao baviti? Imam dojam da mi Boga previše humaniziramo, svodimo na čovjeka – što je teška sablazan i još veća glupost. Bog se bavi svime i svima i to mu nije problem za sve nas istovremeno činiti“, ustvrdio je te upitao koji dobar otac nije zainteresiran za svaki segment djetetova života. „Koji se to ne veseli svakom djetetovom uspjehu i ne žalosti svakom porazu? Koji to dobar otac ne suosjeća, ne oprašta, ne odgaja – ako treba i odrješitošću? Tako i naš Nebeski. Imam dojam da nam ponekad nedostaje ‘evanđeoske bezočnosti’ – beskrupoloznosti: sve dijeliti sa svojim Bogom, o svemu s Njime razgovarati, nadahnuća Njegova Duha slušati – i poslušati“, istaknuo je fra Ivan.
Dodao je da tome poučava i sveti Franjo. „Mi fratri diljem svijeta, generacije i generacije Bogu posvećenih osoba; svih vremena, kontinenata, naroda, kultura i društvenih stanja, baš kao i vi vjernici koji s nama o Bogu učite, Boga slavite, duhovno rastete i Bogu se posvećujete; svi zajedno smo baštinici franjevačkoga pokreta, franjevačkoga duha i franjevačkoga puta u nebo! Činimo to i dalje, kao i do sada: zajedno“, zaključio je homiliju župnik Lotar.
Nakon misnog slavlja, vjernici su imali priliku častiti relikviju sv. Franje.
