Tadašnji biokovski dekan fra Petar Vrljičak, poručio im je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice fra Karla. Već godinama ubojstvo svog brata, franjevca istražuje fra Marko Bitanga, zavojanski župnik. Zbog natpisa u „Makarskoj kronici“, fra Marko je odlučio izaći u javnost.
U javnosti se ovih dana pojavila vijest kako je u Zavojanima, pored Vrgorca oštećena spomen ploča fra Karlu Ćulumu, odnosno kako je netko oštrim predmetom izgrebao riječ ustaše koje navodno stoje iza njegova ubojstva. Zatim su se pojavili natpisi u nekim medijima kako nekoliko dokumenata ukazuje na to. Međutim, Vi godinama to osporavate, tvrdite kako se radi o povijesnoj laži?
- Jako me uznemirilo to što se ponovno u medijima iznose laži o fra Karlu Ćulumu, koji je bio uzoriti član naše Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Ja više ne mogu slušat ni čitat te bezočne laži koje, usuđujem se reći, ponavljaju potomci fra Karlovih ubojica i lažni antifašisti. Ovih dana ništa o tome nisam htio čitat ni slušat. Vidio sam ono što piše u „Makarskoj kronici“ o fra Karlu. Iznose stari laže, ponovno ga mrcvare, kolju.
To je strašno. Pozivaju se na nekakve dokumente koji su obični falsifikati, koji se međusobno ne slažu i proturječe jedan drugome. O tim lažnim dokumentima već sam potanko pisao. U tim dokumentima se navodi „da su ustaše jakim prepadom (26. svibnja 1943.) ušle u Zavojane i odveli 15-ak muškaraca i žena, a ubili fra Karla“. Još ima živih ljudi koji se sjećaju tog dana. Nikakvih borbi nije bilo tog dana u Zavojanima. Nitko iz Zavojana nije odveden tog dana. Neki su Zavojančani doista odvedeni, ali ne tog dana, već poslije.
Da je ta akcija u kojoj se navodi i borba Biokovskog partizanskog odreda s ustašama, koju po „Kronici“ opisuje „Štab grupe partizanskih odreda Dalmacije“ čista izmišljotina potvrđuju i partizanski izvori jer uopće nije nigdje navedena u „njihovom operativnom izvještaju od 19. svibnja do 27. svibnja 1943“. „Kronika“ se poziva i na „Partizanski list“ od 29. svibnja 1943. u kojem je opisan sam tijek fra Karlova ubojstva ili onaj kome su sudionici ili suučesnici ispripovijedali kako su mučili fra Karla.
Valja uočiti da se u tom prvom komunističkom propagandnom tekstu o fra Karlovu ubojstvu uopće ne navodi da je on na bilo koji način sudjelovao u njihovu pokretu, samo da je znao da se oni bore za slobodu i ljudsko dostojanstvo. No, prava istina je sasvim drugačija. Fra Karlo je, poput toliko drugih hrvatskih katoličkih svećenika, redovnica, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca žrtva komunističkog zločina.
Nekoliko puta ste rekli i napisali kako je vrijeme da se iz zavojanskog groblja ukloni ploča s natpisom koju su podignuli pripadnici SUBNOR-a o ubojstvu fra Karla. Hoćete li to napravit?
- Ja tu ploču nazivam pločom laži, jer su na njoj napisane dvije notorne laži. Prva laž je da je fra Karlo ubijen „zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu“. Po toj izjavi, onaj tko ne zna da je laž, mogao bi pomisliti da je bio partizan, borac. Ne samo da nije bio partizan, već na nikakav način nije pomagao partizanskom pokretu koji se ovdje kiti riječju „narodnooslobodilački“. Pisali su knjige i novinske članke u kojima ponavljaju tu laž, ali ničim je nisu potkrijepili jer nemaju čime. Naprotiv, svi, ama baš svi fra Karlovi župljani s kojima sam razgovarao, koji su poznavali fra Karla, slažu se u ovome: fra Karlo se u Drugom svjetskom ratu nije opredijelio ni za jednu stranu, ni za jednu političku opciju. On se bavio samo svojim svećeničkim radom i pomagao svima. On se, prije svega, opredijelio za čovjeka, za svakog čovjeka (u tom se slažu i oni koji tvrde da su fra Karla ubile ustaše).
U Zavojanima postoji još jedna spomen ploča koja je starija od ove. Na jednoj strani ispisana su imena palih boraca, a na drugoj civilnih žrtava Drugog svjetskog rata. Na toj ploči fra Karlo je ubrojen u civilne žrtve. Druga notorna laž je da je ubijen od ustaša. Ploču svakako treba maknuti zbog tih dviju laži. Bolje je reći treba je ukloniti i to legalnim putem. Za uklanjanje te ploče suglasna je i fra Karlova rodbina. Ovih dana pismeno ću zamolit upravu naše Provincije da pokrene postupak uklanjanja te ploče laži. Osim što su na njoj napisane laži o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva, ružno strši i svojim izgledom, bode oči.
Godinama istražujete ubojstvo fra Karla Ćuluma, razgovarate sa svima. Zašto je dobri pastir s otoka Silbe ubijen 25. svibnja 1943.? Do kojih ste zaključaka došli?
- Kada sam u ljeto 2003. godine došao u Zavojane za župnika, gotovo ništa nisam znao o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Odmah po dolasku jedan starac pred trgovinom u Zavojanima, ničim izazvan, stao mi je spominjati fra Karla Ćuluma. Kroz glavu mi je sinulo da je netko u sjemeništu spominjao jednog svećenika kojeg su ubili partizani, a poslije mu podigli spomenik i napisali da su to napravile ustaše. Pomislio sam da taj starac nema nešto sa fra Karlovim ubojstvom. No, brzo sam odbacio tu pomisao jer mi je izgledao jako dobroćudno. Poslije nekolikog godina sasvim slučajno mi je netko od rodbine tog starca rekao kako je upravo on imao noćne more od fra Karla. U njegovoj prisutnosti nije se smjelo spominjati fra Karla jer bi se on uznemirio.
Svake godine po godišnjici fra Karlove smrti slavio sam misu s narodom. U misnom slavlju sudjelovalo je desetak vjernika, uglavnom starijih ženskih osoba. Ja bih u misi spomenuo da je fra Karlo žrtva zločinačke ruke, ne navodeći čije. Tada nisam bio siguran tko ga je ubio. Poslije mise pomolili bi se na grobu koji je bio najbliži glavnim ulaznim vratima. Netko mi je od vjernika rekao da je tu fra Karlo sahranjen. Nikako nisam mogao pomiriti tvrdnju da su fra Karla u ratu ubile ustaše sa činjenicom da su mještani, koji su o njemu govorili sve najbolje, 1957. zapalili župnu kuću u kojoj je mučen i ubijen. Nitko od njih nije odgovarao zbog paljenja kuće, nitko se nije osudio gasiti kuću. Pitao sam se: kako to da su mjesni komunisti imali tako tvrd i neprijateljski stav prema vjernicima i svećenicima poslije rata, a u ratu zbog suradnje s njima ustaše ubile zavojanskog svećenika. Zar iz tog razloga ne bi trebali biti blaži i umjereniji nego drugdje?
Malo pomalo klupko se počelo odmotavati. Iz godine u godinu posjećujući obitelji i pojedince tijekom blagoslova i u raznim prigodama otkrivao sam sve više detalja o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva. Razgovarao sam sa svakim tko mi je mogao nešto reći. Razgovarao sam i sa samim počiniteljima ubojstva. Jeza bi ih hvatala na spomen fra Karlova imena. Iz tih razgovara, koje sam redovito zapisivao, doznao sam da je fra Karlo ubijen od mjesnih komunista i to zbog toga što je „govorio na misi protiv njih svega i svačega“. Taj razlog naveo mi je jedan komunist i partizan koji je u vrijeme fra Karlova ubojstva bio punoljetan. Na spomen fra Karlova imena nije se uznemiravao i o njemu je govorio sasvim mirno nastojeći se prisjetiti i najmanjeg detalja. Fra Karlo je ubijen i pod sumnjom da surađuje s ustašama. Sve do Potpolja (Pivaca) čuli su se njegovi krici i vika njegovih mučitelja: „Priznaj, kaži s kim surađuješ….“
Tog dana, kada je ubijen fra Karlo u Zavojanima se osnivala Omladinska partijska organizacija, posvjedočio mi je taj partizan. Jedan izvor mi je rekao da su u ubojstvu sudjelovali omladinci i nekoliko starijih osoba, među kojima je bio i Krvavi Ilija iz Drvenika. Mjesni komunisti nisu se prethodno dogovorili ni koji motiv će navest za ubojstvo, a ni gdje je pokopan. Stoga su navedeni razni grobovi. Mnogi kažu da se ne zna gdje je pokopan, prema zadnjim saznanjima fra Karlo je bačen u jednu jamu u Potpolju (Pivci). Tijelo je prema izjavama bilo izmasakrirano.
Prije nekoliko godina odlučio sam pronaći nekog od fra Karlove rodbine. To je bio veliki izazov za mene. Da je njegova rodbina o ubojstvu imala suprotni stav od mojih saznanja do kojih sam postupno došao, sva bih svoja saznanja zanemario i zašutio o ovoj temi. Najbliža od živuće fra Karlove rodbine jest gospođa Hania Mover Ilijaš. Ona je unuka fra Karlove sestre Ane. U razgovoru mi je potvrdila moja saznanja o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Sjeća se što joj je baka, fra Karlova sestra, pričala kako su komunisti ubili i mučili njezinog brata.
Pokojni imotski franjevac fra Vjeko Vrčić, koji je jedno vrijeme bio i župnik u Vrgorcu, isto se bavio na neki način ovim ubojstvom. No, nikad za vrijeme komunizma nije htio o tome pričati?!
- Pokojni fra Vjeko Vrčić, koji je bio dugogodišnji župnik u Vrgorcu i dekan Biokovskog dekanata, u jednom neobjavljenom tekstu napisao je svoja saznanja o ovom događaju. On u tom tekstu navodi ime fra Karlova ubojice. Navodi jednog mladića iz Zavojana, koji je poslije toga otišao u partizane. Ja sam taj njegov tekst napisao u obliku posvjedočenja i on mi ga je potpisao. U usmenom razgovoru još mi je naveo neka druga saznanja koja upućuju da je dotični mladić u tome sudjelovao te imenovao dvojicu osoba kao organizatore ubojstva. Iza fra Karlova ubojstva stoje tadašnji mjesni komunistički čelnici koji su nanijeli puno zla ljudima ovog kraja pljačkajući i ubijajući nevine civile. Fra Karlo je podigao glas protiv njih, njihovih zlodjela i zato su ga ubili.
Kad ste počeli istraživati ubojstvo fra Karla, počeli su na vas razni pritisci. Jedan dio župljana ne želi da im blagoslivate kuću, provaljeno vam je u župnu kuću, ponekad vas dočekaju razni grafiti i natpisi. Prozvao vas je i saborski zastupnik GLAS-a Goran Beus Richembergh kojem je majka iz Zavojana „kako širite revizionističke laži“. Kako se nosite s tim pritiskom?
- Točno je da se na mene s raznih strana vrše pritisci da se ne bavim ovom temom. Primao sam otvorene prijetnje fizičkim napadom i smrću, doživljavao razne neugodnosti i uvrede. Prije nekoliko godina išli su od kuće do kuće i skupljali potpise protiv mene, samo zbog toga što se raspitujem za fra Karla i govorim o njegovoj mučeničkoj smrti.
Kad sam počeo tijekom mise za vrijeme obljetnice fra Karlove smrti govoriti, spominjati fra Karla kao žrtvu komunističkog zločina, neki bi urličući negodovali iz klupa i ometali mi misno slavlje. Da, jedan me nije htio primiti za vrijeme blagoslova u kuću, navodeći da ja pričam neistine o fra Karlovu ubojstvu. No, već sljedeće godine me primio srdačno. Doista, ta tema iritira članove nekih obitelji čiji su preci sudjelovali u ubojstvu fra Karla. Prijetili su mi i tužbama. Ništa mi nije teško za fra Karla. Žao mi je što nisam bio još uporniji.
Saborski zastupnik Goran Beus izvrijeđao me kao nitko. To je njegova sramota. Ja mu nisam rekao ni jednu ružnu riječ, te sam se javno ogradio od onih koji su mu zbog uvreda koje je meni uputio uzvratili istom mjerom. No, Goran se brzo povukao kad je shvatio da se našao u neobranom grožđu. Valjda nije znao da je njegova rođena majka uprla prstom u jednog mladića koji je bio sudionik fra Karlova ubojstva. Taj mladić zajedno s drugim tog dana je primljen u Omladinsku partijsku organizaciju. Imali su krvavo krštenje. Poprskani su nevinom krvlju uzornog svećenika i dobrog čovjeka fra Karla Ćuluma.
Svoja saznanja o ubojstvu fra Karla ima i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, kako je do njih nadbiskup došao?
- Sasvim slučajno! Jedan naš svećenik, koji dođe nećak od jednog saborskog zastupnika, rekao mu je kako je jedan njegov član uže obitelji sudjelovao u ubojstvu fra Karla. Taj razgovor se vodio prije nego što se svećenik zaredio. Nadbiskup Barišić to je ispričao svećenicima Biokovskog dekanata tijekom ručka, nakon svete krizme u Velikom Prologu 2010. godine. U to vrijeme antifašisti su organizirali prigodan program na obljetnicu smrti fra Karla. Tadašnji Biokovski dekan, fra Petar Vrljičak, upozorio ih je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice našeg franjevca.
misija.slobodnadalmacija.hr|PIŠE MATE PRIMORAC
