Mjesec svibanj i lipanj, tradicionalno su i mjeseci u kojima se obavlja većina poljoprivrednih radova na zemlji. A da se od bolesti, tuče, groma, potresa te drugih nepogoda nije boriti samo ljudskom snagama, nego da je još moćnija Božja zaštita – znali su dobro i naši stari! Zbog toga je i ovo vrijeme bilo neizostavno vrijeme svetih misa na grobljima i blagoslova usjeva i polja! Odakle dolazi ta tradicija?
Blagoslov polja seže u daleku kršćansku prošlost. U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) počinju se obavljati procesije na blagdan sv. Marka (25. ožujka), u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Ova pobožnost bila je nadomjestak za rimsku pogansku procesiju koja se obavljala istoga dana. Ta se procesija kod poganskih Rimljana zvala Robigalija (Robigalia). Njezin smisao je bio odvraćanje štete od pšeničnih polja. Drugi oblik zaziva blagoslova i zaklinjanja štetnih sila jesu procesije koje su se obavljale tri dana prije blagdana Kristova uzašašća. I ove su procesije nadomjestak rimske poganske prakse ophoda poljima koji se zvao Amabarvalia.
Zazivi Božjeg blagoslova na polja i usjeve osobito su njegovani u srednjem vijeku. Liturgijska reforma poslije Drugog vatikanskog sabora je dokinula blagoslov polja na blagdan sv. Marka, a blagoslovne procesije pred blagdan Kristova uzašašća, tzv. prosne dane, ostavila je u nadleštvo mjesnih biskupa ili biskupskih konferencija.
Postoje različiti obredi blagoslova polja, a kod nas se ustalio obred moljenja litanija Svih Svetih i blagoslova na četiri mjesta, počevši od istoka, juga zapada i sjevera. Na tim se mjestima blagoslivljalo i molilo za Božju zaštitu, križem, jednom svijećom /jedinstvom/, tri svijeće/trojstvo/ te blagoslovljenom vodom.
Moli se da nas Bog zaštiti od naših neprijatelja, od kuge glada i rata, te munje grada i zla vremena, te se moli da Bog udijeli svoj blagoslov, da Bog udijeli plod zemlji našoj i da te plodove uzdrži.
Ove godine, sve je to nažalost radi epidemije korona virusa odgođeno – ali evo polako, ostvaruju se uvjeti da se i ti blagoslovi obave! Pa zato o njima i govorimo, kako bi si još više posvjestili ZNAČENJE I SMISAO BLAGOSLOVA!
„Važno je pravilno shvatiti značenje blagoslova i blagoslivljanja: Hebrejska riječ BERAKHAH (blagoslov) dolazi iz istog korijena kao „koljeno“ i „klanjanje“. Osim toga ima u sebi značenje: dar, milost, mir. Grčki izraz „EULOGIA“, lat. „BENEDICERE“, hrv. „BLAGOSLOVITI“ izgubili su dosta od izvornog značenja: Stoga i postoji opasnost da se „blagoslov“ shvati vrlo površno pa i krivovjerno do magijskog shvaćanja. To se dogodi uvijek kad se blagoslov shvaća samo kao zaštita od zla ili nešto što donosi sreću – talisman. Blagoslov je zapravo puno nešto dublje!
Kad čovjek blagoslivlje i hvali Boga, onda on zapravo moli za darove milosti Božje. Dakle, kod blagoslivljanja se najprije radi o odnosu između Boga i čovjeka, a onda o odnosu čovjeka prema čovjeku i prema prirodi. Blagoslivljanje pretpostavlja čitava čovjeka koji je dobio blagoslov od Gospodina, te ispunjen darovima ljubavi i mira postaje blagoslovom za druge. Tako Abraham, blagoslovljen posebnim blagoslovom, postaje blagoslovom za druge: Bog mu kaže: „U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi zemlje“, i „Ja ću blagosloviti one koje ti blagosloviš!“ (Post 1, 28). U istom smislu je blagoslovljen Noa, koji prenosi poseban blagoslov na svoje sinove da izgrađuju novi svijet obnovljen u Duhu (usp. Post 9,1). Svi patrijarsi, te Aron, Mojsije, David, Salomon primaju blagoslov i blagoslivljaju u punom smislu riječi. Elizabeta blagoslivlje Mariju, Zakarija blagoslivlje Boga Izraelova. U blagoslivljanju postoji i eshatološka dimenzija, jer onaj koji blagoslivlje pripravlja put Mesiji. U Kristu smo svi „blagoslovljeni svakim blagoslovom duhovnim“ (Ef 1,3). Prije samog uzašašća Isus blagoslivlje nazočne i šalje ih u Jeruzalem da mole i čekaju obećanoga Duha (usp. Lk 24,51). Blagoslov je dakle uvijek dar koji je primljen i usvojen u vlastiti život! (usp. fra Slavko Barbarić, Molite zajedno radosna srca str. 114. – 119. )
BLAGOSLOV JE LIJEK ZA PROKLETSTVO
Blagoslivljanje je zapravo povratak u Božji svijet iz svijeta zla i grijeha, duhovnog i materijalnog siromaštva, iz prokletstva udaljenosti od Boga. Prokletstvo je proces od stvaranja prema uništavanju, od bogatstva prema siromaštvu, od života prema smrti, od mira prema nemiru. To je sotonsko djelovanje. Čovjek navlači na sebe, na svoju obitelj, na zemlju prokletstvo svojim grijesima na koje ga navlači sotona. Isus je pobjednik nad prokletstvom Zakona (usp. Gal 3,13). U tome se, dakle, sastoji dio spasenja: dizanje prokletstva sa čovjeka i svijeta. A ipak će biti onih koji će svojim ponašanjem navući na sebe prokletstvo – na posljednjem sudu Isus će im reći: „Idite od mene prokleti!“ (Mt 25,41)
VLASTITO ISKUSTVO PROKLETSTVA I BLAGOSLOVA
Kada se o blagoslovu i prokletstvu ovako čita, to može izgledati vrlo teoretski i nekako teško primjenljivo u život. Iz osobnog iskustva mogu reći da mi se to nekako pojasnilo kroz ovo vrijeme za koje smo bili primorani ostati kod svojih kuća zbog uputstava civilne zaštite o nekretanju. I moja obitelj kao i mnogi drugi koji žive na selu, na zemlji, iskoristili smo ovo vrijeme za intenzivniji rad na polju i u vrtu. Ja koja sam inače gradsko dijete i zbog posla rijetko stignem baš nešto puno fizički raditi – ovaj put sam imala i vremena i volje više se založiti za „uljepšavanje i okopavanje“ našeg imanja. Zapalo me okopavanje jagoda kojih imamo doista jako puno. Po cijelom voćnjaku i vinogradu. I dok sam se tako borila s korovom, travom i raznim insektima, zabijala motiku u suhu zemlju ili tvrdi kamen – više nego ikada sam shvatila to Adamovo prokletstvo u kojem Bog kaže da će zbog grijeha obrađivati zemlju u znoju lica svoga. Doista – za svaki, malo obrađeni i uređeni komadić zemlje, doslovno se treba izboriti sa prirodom. Osjećala sam kao da „zemlja ne da svoje“, čim je malo zapustiš - divljina, kaos - sve ponovno osvaja! Vidjela sam i muža koji baš doslovno ratuje sa kamenom u zemlji, travama u krumpiru, vinogradu, pa sa svim oboljenjima – to je doista jedna velika bitka za svaki plod, za svaki red! Čovjek je zbog tog prokletstva u stalnoj borbi sa silama kaosa.
Neki dan sam sišla u te moje okopane jagode (naravno već opet pune proklijale trave) obrati prve plodove. Ne mogu vam opisati taj osjećaj blagoslova koji sam osjećala dok sam prebirala po svakom busu jagoda koji kao da sam nekako „poznavala“ jer sam ga se sjećala dok sam ga oslobađala od trave i borila se za njegovo „mjesto“ na zemlji. I sad kao da su mi ti busevi jagoda s blagoslovom udjeljivali svoje plodove kao zahvalnost što se za njih borilo, oko njih radilo. Nekako sam osjetila jaku povezanost između tog mog truda, znoja, molitve i rada oko njih – kao da je to Bog pretvorio u blagoslov koji je na kraju urodio plodovima sočnih, crvenih jagoda.
Doista su prokletstvo i blagoslov tako blizu nas. A naša zadaća jest primati Božji i Gospin blagoslov i nositi ga drugima, nositi ga prostoru oko nas. To prenošenje ne treba se događati nekim „formalnim molitvama“ , nego najprije promjenom života, dakle izlaskom iz prokletstva grijeha i zla i ulaskom u Božji svijet. Tako ćemo postati sposobni ne samo izreći neki blagoslov, nego POSTATI BLAGOSLOVOM ZA SVE I UNOSITI BLAGOSLOV U SVE! A to je, na kraju, i Božja i Gospina želja!
ZAKLJUČAK
Da se podsjetimo. Izvor svakog blagoslova jest Bog. Svojom stvarateljskom riječju, On stvara svjetove, ovu zemlju i čovjeka da njima upravlja. I sve što je Bog stvorio dobro je, blagoslovljeno je, uporno nam govori početak knjige Postanka. Božja riječ je stvarateljska, ona je blagoslov. Sve dobro koje čovjeka okružuje i svi ljudi, blagoslov su Božji. I sve što Bog od čovjeka traži jest da mu u slobodi uzvrati na tu ljubav, na blagoslov, na dobro, da mu zahvali. Čovjek je blagoslovljen i pozvan blagoslivljati. Pozvan je dobro govoriti, ali to ne smije biti samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, njezin stav, program, ono što ona jest i za čime teži. Blagoslov je nešto što dolazi od Boga, što daje Bog onima koji to traže. (usp. R. Lejeune str. 111)
I za kraj članka želim vam udijeliti jedan irski blagoslov koji kaže ovako: "Neka ti put dođe u susret! Neka ti vjetar bude s leđa! Neka ti sunce zagrije lice! Neka kiša padne na tvoja polja! I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!".
Paula Tomić/medjugorje-info.com
