Potom smo slušali predavanje fra Antonija Šakote na temu koja je ujedno bila i naše geslo: „Gospodin mi dade braću“. Fra Antonio je govorio o framaštvu, onome što je sve primio u bratstvu kojem služi, prijateljstvima koja ostaju kad se jednom sklope. Kazao je kako sveti Franjo nije tražio druge ljude, bio je sam sebi dovoljan, a opet mu je Gospodin dao nešto posebno, braću, što je zaživjelo i do dan-danas. Franjina tiha molitva bila je zasluga za sve ono što je u svom životu postigao. Istakao je i na srcu nam ostavio jednu posebno važnu vrlinu, a to je sveta strpljivost. Imajući je u sebi, lakše ćemo naučiti prihvaćati različitosti svoje braće i iskrenije ih ljubiti. To kratko, ali tako bogato predavanje izmamilo je i pokoju suzu, a oduševljenje framaša nije se moglo sakriti.
Poslije toga, podijelili smo se u 20 grupa koje su i animirali i sačinjavali sadašnji i bivši framaši te glasnici sv. Franje, nas 250. U opuštenom radu po grupama pristjetili smo se mnogih lijepih trenutaka framaštva koji su nam se urezali u srca, blagoslova koje Frama daje, produbljene duhovnosti, neslomljivih životnih temelja i duhovnih asistenata koji su, svaki na svoj način, ostavili neizbrisiv trag zbog svega što su uložili u nas mlade. Kasnije smo u klaustru samostana okrijepili tijelo hranom koju su framaši pripravili, a zatim okrijepili i dušu krunicom i tako veličanstvenom svetom misom koju je predslavio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Miljenko Šteko, koji nam je u svojoj propovijedi uputio čestitke i poticajne riječi za nas framaše. Također, u koncelebraciji su bili i mnogi duhovni asistenti hercegovačkih Frama, a misno slavlje gromkim, bogomdanim glasovima animirao je zbor Frame Hercegovina pod ravnanjem fra Tihomira Bazine.
Poslije mise, naš duhovni asistent fra Marin Karačić ukratko je predstavio nosač zvuka naše Frame na koji smo uistinu ponosni jer je djelo naših starih i sadašnjih framaša. Potom je uslijedio koncert slavljeničke zajednice „Božja pobjeda“ na kojem su uživali brojni framaši i naši župljani od kojih uistinu imamo veliku podršku u našem radu. Kao zahvalu za protekli dan i svih 25 godina postojanja Frame u BiH, ostali smo u polusatnom klanjanju pred Presvetim, a zatim ispratili naše drage goste.
Ova proslava je prošla veličanstveno, a u organizacija trajala mjesecima; uloženo je puno vremena, truda, strpljenja i ljubavi kako bismo postigli sve ono u čemu ste jučer mogli uživati. Od snimanja pjesama za CD, himne i spota, ideja i fizičkog rada, do realizacije svega uz Božju pomoć.
Frama je nešto što riječi ne mogu dovoljno dočarati, Frama su braća i sestre, radost i tuga, odricanje i trud, slatka žrtva i obilati plodovi. Frama je ono o čemu ne možeš govoriti a da ti u oku ne zaiskri suza. Ona je velika obitelj sačinjena od toliko različitosti gdje te drugi ne osuđuju nego ljube i prihvaćaju onakvog kakav jesi. Frama nisu samo izleti i zakuske, nego življeno Obećanje koje daješ Bogu pred Crkvom. Ona je puno više od onoga što čovjek svojim umom može dokučiti. Framu je potrebno živjeti. Kao i Evanđelje kojemu nas uče i sv. naš Franjo i sv. Ante, čijoj se svetkovini radujemo. Iz sveg srca u ime cijeloga bratstva hvala svima koji ste bili dio tog savršenog veselja i najveća hvala Gospodinu koji nas blagoslovi i dade nam braću!
Ivona Grbavac, Frama Humac