Toga dana o lijepa Gospođo ukazala si se mlinarevoj kćeri imenom Bernardica.
Trebala si nju koja je rasla uz mlin i živjela od kruha.
Bilo je važno uz koje zvanje ona raste!
Gospu je samo mogla vidjeti ona koja je pored svih stvari primjetila kruh.
Jer ako živi od kruha, živjet će i od euharistije.
Jer nije Isus uzalud bio tesarov sin, kao što i Bernardica nije uzalud bila mlinareva kći.
U zvanju se krije - poziv, a u pozivu predanje.
On koji je tesao drvo završio je na drvetu, a ona koja je rasla uz mlin postala je pšenično zrno, koje će biti razasuto po cijelom svijetu.
Mlin se je nekad pokrećao snagom vjetra, a zar Gospa nije zvukom naleta vjetra pozvala Bernardicu da joj priđe i tako pokrenula novu silu bijeline.
Mlin rađa bijelinom, on mljeve svako zrno, a ono u tijesku rađa bijelnom koja miriše na kruh.
Isus je kazao: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
U vremenu kad su svi čuvali život i tako umirali, Gospa je pozvala dijete da postane pšenično zrno i tako očituje snagu života.
Preko Bernardice poslala je poruku da život nije stvar koja se čuva, već ljubav koja se predaje.
I zato njoj, koja je dijete odraslo uz bijelinu kruha kaže: „Ja sam Bezgrješno začeće“.
Marija Bezgrješna traži bezgrješni svijet.
Gospi nije dovoljno što je ona u sebi potpuna čistoća. Ona želi sav svijet i svu svoju djecu posvetiti čistoćom, jer tek tada život će pobijediti u nama i oko nas.
