Mladić i djevojka stajali su naslonjeni na zaštitnu ogradu luksuznog broda. Bili su nježno zagrljeni. Upravo su se vjenčali i krenuli na medeni mjesec. Razgovarali su o ljubavi i nježnosti koja ih je ispunjavala te planirali svijetlu budućnost. Mladić je govorio: »Moj posao ima dobre izglede, vjerujem da ćemo se uskoro moći preseliti u veći stan. Za osam ili devet godina bit ću svoj čovjek. Bit ćemo sretni, vidjet ćeš.« Mlada žena je govorila: »Da, djecu ćemo dati u neku bolju školu, priuštit ćemo im bezbrižno djetinjstvo.«
Poljubili su se i brod je krenuo. Na jednom čamcu za spašavanje, koji je visio sa strane, bilo je ispisano ime broda: Titanic.
Čovjek snuje ali Bog određuje.Vjerovati u Boga ne znači znati (planirati)što će nam sutra donijeti već u svakom trenutku znati tko drži našu budućnost pa iako to značilo potpuno slijepo kročiti kroz život ali ići u Njegovoj prisutnosti,zaštićeni u Njegovoj sjeni,svjesni da hodimo prema pravilima svete Providnosti.
Imati "samo"Boga i čvrstu vjeru u životu nisu pitanja/kako,što i gdje/koja ćemo postaviti kada stvari krenu dolje već odgovor na /Njemu idem,s Njim mogu sve,u Njemu tražim spas/.Biti zahvalan Njemu znači vjerovati da svako zlo On okreće na dobro.Samo Bogu možeš slijepo vjerovati ako te On drži za ruku.
Jednostavno je!Imamo moć ako vjerujemo u Njegovu moć,imamo snagu ako molimo za Njegovu snagu,držimo život u svojim rukama ako ga živimo u Njegovim rukama. To je naš Bog i mi vjerujemo u Njega i Njegov plan za sve nas.Sve je u Božjim rukama a na nama je da mu sve predamo i pustimo da nas On vodi.Kako je lako tako živjeti unatoč svemu što nam život nosi...kako je divno vidjeti svoj odraz u pogledu Dobroga Oca...koliko je važno VJEROVATI da nas svugdje prati...kako je lijepo znati da se smješka gledajući nas hrabre,kako je još bolje osjetiti da nas nosi kada nam ponestane snage...koliko zapravo nama više znači reći Njemu hvala...dok nas On čuva na svim našim putevima.Vjeruj mu,Njegov plan mnogo je bolji od tvojih želja.
