Zahvalan čovjek uzima ozbiljno spoznaju da ovaj svijet nije raj. On se ne čudi teškim, tužnim i ružnim stvarima u svom životu, jer zna da je i to njegov sastavni dio. Njegova ljubav i pozornost pripadaju međutim stvarima i doživljajima u ovom životu koji donose radost. On je zahvalan za svaku sitnu radost, te stoga doživljava mnogo više radosti u životu nego onaj koji – pogrešno shvaćajući ovaj svijet – još uvijek misli da ima pravo na raj i zbog toga biva uvijek iznova razočaran.