Zahvaljujući sakramentima, od probisvijeta postade svećenik

U današnjoj emisiji PUT SRCA imat ćemo priliku čuti jedno prelijepo svjedočanstvo o snazi svetih sakramenata. Naime, upravo su Euharistija, klanjanje Presvetom, ispovijed, čitanje Božje Riječi pomogli našem gostu, vlč. MARKU MILAKOVIĆU iz malog mjesta Jakšića blizu Požege u Slavoniji, da od probisvijeta, postane gorljivi vjernik, a zatim i Kristov svećenik.

Vlč. Marko je zaređen 12. srpnja 2020. Svoju mladu misu je proslavio u rodnoj mu Župi sv. Barbare u Jakšiću pod geslom „Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te volim!“ (Iv 21,17). Trenutno vrši službu kapelana u župi sv. Terezije Avilske u Požegi.

Ovoga ljeta je po 4. put hodočastio u Međugorje, gdje je s Paulom Tomić, urednicom i voditeljicom emisije, podijelio svoje snažno i ohrabrujuće svjedočanstvo obraćenja i sazrijevanja u svećeničkom pozivu.

O tome vlč. Marko kaže. „Svaki čovjek ima svoj poseban poziv i odnos sa Gospodinom. Tako je bio poseban i moj poziv!“ Ispričao nam je kako je u srednjoškolskim godinama otišao daleko od Boga, nazvao se i „probisvijetom“ koji je živio u grijehu i nije prakticirao nikakav sakramentalni život, pa ni nedjeljne odlaske na svetu misu, iako je njegova obitelj bila tradicionalno katolička. Nakon što ga je majka jedne nedjelje, nakon ponovnog neodlaska na svetu misu „ucijenila“ da ako ne ode na misu, neće biti ni nogometa, on odlazi u ponedjeljak, utorak, srijedu, četvrtak… prisustvuje Euharistijskom klanjanju na kojem ga je doslovno „pogodila“ Božja ljubav.

marko-milakovic-obitelj.jpg

U trenutku je shvatio da ga Bog ljubi baš onakvog kakav je. Od tada započinje njegovo „raspadanje“ starog čovjeka i potraga za živim Bogom. Prvi pokušaj je bio na tražilici Googla, kada je upisao: „Tko je Bog?“

Redoviti sakramentalni život polako ga je mijenjao iako je svjestan da prava promjena i obraćenje traju do kraja života. Na kraju je osjetio i poziv za svećeništvo.

Danas, sa jednogodišnjim iskustvom o svećeničkom pozivu kaže: „To je najljepši i najteži poziv! Težak je zato što puno stvari koje ti Bog posloži nisu onakve kakve si ti očekivao, pa je teško samoga sebe mijenjati u svemu; a najljepši je onda kada vidiš kako Bog mijenja ljude i djeluje preko tebe!“

O Međugorju je kazao: „Nikad se nisam iz Međugorja vratio isti. Uvijek je bilo nešto drugačije. Svaki put sam dobio jedno novo bogatstvo i jedan dublji odnos s Gospom!“

Što je još rekao o svom pozivu, borbama u sjemeništu, iskustvu svećeništva i ljekovitostima sakramenata, poslušajte u cijeloj emisiji koju donosimo na linku: