Veza između roditelja i djece je sveta veza jer iza nje stoji sveti Bog. Niti roditelji biraju svoju djecu niti djeca roditelje. Bog ih je izabrao prije nas, zamislio i stvorio, zavolio i rodio. Za nas, odrasle. Ona su Božji dar nama, a ono što će ona postati naš su dar Bogu. Mi smo tu da im služimo u ljubavi,da prenosimo djelima, riječima a najviše primjerom sveto nasljeđe koje nam je Nebeski Otac ostavio.
Sami odgoj u svemu tome nije međutim sveobuhvatna metoda kojom bi dostigli ostvarenje svoje djece, ne sastoji se od cijelog niza opomena i zahtjeva, usmjeravanja i postizanja ciljeva. Odgoj djece najprije počinje u roditeljima, u zračenje majke i oca, u njihovim stavovima prema Bogu, životu i njihovoj međusobnoj ljubavi. Najbitnija misija roditelja je izgraditi jaku osobnost kod svog djeteta. Samo djeca s jakom osobnošću se mogu oduprijeti svim negativnostima u životu, te postići ono što žele. A djeca postaju jaka ako se njihovi roditelji priznaju slabi pred Bogom.
Zajedništvo s Bogom je u slobodi duha koji teži ostvariti svoj put do zagrljaja Vječnosti. Svako dijete mora proći svoj put, mi ga možemo samo osvijetliti. Mi ne možemo za njih planirati jer Bog ima svoj plan, mi možemo samo Mu pomoći ga ostvariti. Kažu da zapravo ne postoji dobar odgoj, postoje samo dobri ili loši roditelji. Kakvi ste vi i kakvi se prikazujete svome djetetu, takvo će najvjerojatnije biti i vaše dijete. Vrlo je bitno što vi želite od svog djeteta da se tako i vi ponašate.
Ukoliko vi imate jake moralne vrijednosti, imati će ih i vaše dijete. Ukoliko vi puštate Boga u svoj život pustiti će ga i vaša djeca u njihov. Ukoliko vi klečite pred Bogom, klečat će i vaše dijete i naučiti da samo pred Boga mogu kleknuti i dignuti se jači,snažniji....odrasliji. Spremni za životni let. Evanđelist Luka (Lk 18,16) kaže nam budućnost djece, „Takvima pripada Kraljevstvo Božje“. Možemo letjeti s njima ali ne i na istim krilima, oni su jedinstveni i neponovljivi odraz Božje Ljubavi nad našim životom. Priznajući ih najprije djecom Boga živoga tek onda zapravo postaju "naša"djeca. Smisao njihovog postojanja kao dara Božjeg je da i mi učimo od njih onoliko koliko oni uče od nas. Bog u svakom djetetu djeluje na jedinstven način. I zakružiti ću ove misli predivno istinitim i vrhunaravim mislima pjesnika Khalila Gibrana.
~VAŠA DJECA~
"Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I premda su s vama, ne pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer, ona imaju vlastite misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše, Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima. Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas. Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele. Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko. Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću; Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje."
Kahlil Gibran
