Svetost znači iskusiti snagu koju nisi imao prije nego li si učinio konkretan korak života, kako imati hrabrost za pomiriti se, za pitati oprost.
Svetost znači živjeti sklad između razmišljanja, govorenja i djelovanja: doseći to duboko sjedinjenje u samom sebi, željeti biti slobodan od svega pa i od samoga sebe i od svojih promjena raspoloženja. Svetost je unutarnji mir, to znači osloboditi se od zla kada se pojave sjećanja prošlosti, kad srce boli, kad se bori protiv lažnosti i oholosti koja te uvjerava da si bolji od drugih. Svetost znači biti istinit sve do kraja, osjetiti u sebi prigovor savjesti za neku gestu koja nije bila jasna, to je znati da želiš biti čist, ne prosuđivati i osuđivati drugoga. Svetost je osmijeh dan s puno ljubavi.
Svetost su vrata koja te uvode u raj! I to ne nakon smrti, nego već ovdje na zemlji, kada živiš dobrotu, istinu, oprost, ljubav. Sveci su muškarci i žene poput nas koji su uspjeli, koji su dobili svoje bitke jer su imali snažnu volju. Nisu niti znali da su sveci: postali su sveci jer su radili jednostavne stvari, normalne ali dobre, lijepe za druge. Svi mi, svi možemo biti sveti; moramo uložiti dobru volju, tako da uvijek budemo prisutni u životu nekoga kome je trenutno loše - a mi se ne smijemo ponašati kao da nije ništa, kao da nismo vidjeli tu staricu, to dijete ili nekoga tko pati! Kada sam na ulici, vidim puno ljudi koji su tužni, koji hodaju gledajući u zemlju jer imaju teret u sebi, a ne znaju da smo svi mi voljene osobe!
A možemo živjeti u radosti, podići glavu i vidjeti plavetnilo, dobru budućnost i život za svakoga od nas! Mi moramo biti svjetlo među ljudima, drugima, a ne sebi, moramo dati radost i nadu, a onda će nam Gospodin uzvratiti stostruko! Mi smo doista sretnici jer znamo da nam je Gospodin dao puno, dao nam je sve što nam treba da budemo dobri, sveti. A tko je dobar, doista je sretan!
