Sveti Dominik, kojeg je Duh Sveti nadahnuo, kojega su Presveta Djevica i njegovo osobno iskustvo poučili, do smrti je propovijedao Krunicu primjerom i riječju, u gradovima i selima, velikima i malima, učenima i neukima, katolicima i krivovjernicima. Sveta Krunica, koju je on svakodnevno molio, bila je njegova priprema za propovijed i njegov susret s Bogom nakon propovijedanja.
2. Jednog dana – na spomendan sv. Ivana Evanđeliste - Svetac je bio u kapelici iza glavnog oltara katedrale Notre-Dame u Parizu i molio je Svetu Krunicu kako bi se pripremio za propovijed. Ukazala mu se Presveta Djevica i rekla mu: “Dominiče, dobra je propovijed koju si pripremio, ali je puno bolja ova koju ti ja donosim”. Sv. Dominik je primio iz njezinih ruku knjigu u kojoj je bio napisao nagovor. Pročitao ga je, uživao u njemu, usvojio ga i zahvalio Presvetoj Djevici. U trenutku predviđenom za propovijed svetac se popeo na propovjedaonicu i, nakon što je pohvalno govorio o svetom Ivanu Evanđelisti kako je zaslužio da bude čuvar Kraljice neba, on je izjavio pred čuvenim auditorijem velikih dostojanstvenika i učenih pariških doktora, koji su navikli na izvanredne i uglađene govore, da neće nastaviti s učenim riječima ljudske mudrosti, već jednostavnošću i snagom Duha Svetog. I zadržao se je na Krunici, objašnjavajući im anđeoski pozdrav, riječ po riječ, kao što bi učinio govoreći djeci, koristeći se vrlo jednostavnim mislima i razlozima, koje je pročitao na papiru koji mu je dala Marija.
3. Događaj je, barem djelomično, preuzet iz knjige blaženog Alana de la Roche: De dignitate Psalterii, i kako ga je prenio Cartagena. Blaženi Alan tvrdi da mu je sveti Dominik jednog dana u objavi rekao: “Sine moj, ti propovijedaš i to je dobro; ali da ne bi tražio ljudsku pohvalu više od spasenja duša, poslušaj što mi se dogodilo u Parizu. Trebao sam propovijedati u velikoj crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji i htio sam oštroumno govoriti, ne iz oholosti, već iz obzira prema vrlo biranom slušateljstvu. Dok sam molio, kako je to bio moj običaj otprilike sat vremena prije nagovora, moleći Krunicu, pao sam u zanos. Vidio sam Majku Božju, moju prijateljicu, kako mi pruža knjižicu i govori: “Dominiče, koliko god bio dobar govor koji namjeravaš održati, ja ti donosim jedan puno bolji”. Sav sretan uzeh knjigu, čitavu je pročitah i, kao što je ona rekla, nađoh ono što je trebalo propovijedati. Zahvalih joj od srca.
Kad je došlo vrijeme za propovijed, imao sam pred sobom čitavo pariško Sveučilište i veliki broj gospode, koji su bili dobro obaviješteni ili su sami bili svjedoci čudesnih djela koja je Bog učinio preko mene. Popeh se na propovjedaonicu. Bio je blagdan svetog Ivana Evanđeliste, ali ja se suzdržah govoriti o apostolu iznoseći samo da je zaslužio biti izabran za čuvara nebeske Kraljice. A tada počeh ovako govoriti slušateljstvu: “Gospodo i čuveni učitelji, vi ste navikli slušati uglađene i uzvišene govore, ali ja vam se danas ne želim obratiti učenim riječima ljudske mudrosti, već vam želim otkriti Božjega Duha i njegovu snagu”. I tada je sveti Dominik, opaža Cartagena zajedno sa blaženim Alanom, jednostavnim usporedbama i prispodobama objasnio anđeoski pozdrav – Zdravo Marijo.
4. I sam Alan de la Roche, kako još prenosi Cartagena, priča o mnogim drugim ukazanjima našeg Gospodina i Blažene Djevice Marije svetom Dominiku, kako bi ga potaknuli da sve to više i gorljivo propovijeda svetu Krunicu da bi se tako iskorijenio grijeh i obratili grešnici i krivovjernici. U određenom trenutku Cartagena piše: “Blaženi Alan priča da mu je Presveta Djevica Marija objavila kako se njezin Sin Isus Krist ukazao svetom Dominiku i rekao mu: “Dominiče, zadovoljan sam kada vidim da se ne oslanjaš na svoju ljudsku mudrost, da ponizno radiš za spasenje duša i ne pokušavaš se dopadati ljudima koji se odaju ispraznosti. Mnogi pak propovjednici od početka običavaju grmjeti protiv najtežih grijeha, ne znajući da prije nego li se daje gorki lijek treba pripraviti bolesnika da ga primi te da tako od njega ima koristi. Zbog toga bi trebali najprije potaknuti slušatelje da zavole molitvu a posebno moj anđeoski pozdrav – Zdravo Marijo. Ako svi počnu tako moliti, Božja dobrohotnost će bez sumnje biti naklonjena onima koji budu ustrajni. Propovijedaj dakle moj Psalterij!”
5. A drugdje kaže: “Svi kršćanski propovjednici na početku nagovora potaknu vjernike na molitvu anđeoskog pozdrava kako bi pridobili Božju naklonost. Taj običaj se temelji na objavi koju je Presveta Djevica dala svetom Dominiku: “Dijete moje – rekla mu je – nemoj se čuditi ako ne uspijevaš u svojoj propovjedi: ti radiš na zemljištu koje još nije zaliveno kišom. Znaj da je Bog, kada je htio obnoviti svijet, najprije poslao kišu, odnosno anđeoski pozdrav: na taj je način svijet bio obnovljen. U svojim propovijedima, dakle potiči da se moli Krunica i pobrat ćeš velike plodove za duše”. Tako je sveti Dominik činio i to objašnjava njegov veliki uspjeh u propovijedanju.
6. S radošću citiram riječ po riječ ove odlomke (prevedene s latinskog) koje sam uzeo od dobrih pisaca da bi poslužili kao pomagalo propovjednicima i učenim osobama koje bi mogle posumnjati u čudesnu učinkovitost svete Krunice. Dok su propovjednici širili svetu Krunicu, po primjeru svetog Dominika, pobožnost i žar su cvjetali u redovničkim zajednicama koje su je vjerno molile i u kršćanskom svijetu. Ali od kada se počelo zapuštati ovaj dar koji nam je došao s neba, posvuda se vidi samo grijeh i nered.
