Moramo pitati svoje srce: ljubiš li svojega brata, tada Duh Božji ostaje u tebi. Pogledaj i ispitaj sebe samoga pred Božjim očima, pogledaj ima li u tvome srcu ljubavi prema miru i jedinstvu.”
Moja je ljubav prema Bogu iluzija i nema nikakve vrijednosti ako se ne pokazuje u ljubavi prema djeci Božjoj. „Ako iz svojega života potpuno isključim brigu o svojemu bližnjemu i samo želim biti 'pobožan', samo ispunjati svoje 'vjerske dužnosti', tada će se osušiti ili uvenuti i moj odnos prema Bogu. Tada je taj odnos samo 'korektan', ali bez ljubavi” (Deus caritas est, (2005), 18) Pitamo se nije li to prvi puta u povijesti da se jedan papa u enciklici na neki način ruga ljudima koji su toliko brižljivi da budu „pobožni” i da izvršavaju svoje „vjerske dužnosti“. (Nije li sam Gospodin sustavno ironizirao „pobožnost“ farizeja?) Mnogi su, možda i veliki broj njih, sve vrijeme vjerovali da je upravo riječ o dužnostima.
„Ne”, kaže Papa, „nije riječ o zapovijedima i dužnostima nego o ljubavi.”
W. Stinissen, Ali najveća među njima je ljubav, Naklada sv. Antuna
