A on im je govorio o tome što ga sve treba snaći. Govorio im je otvoreno o svojoj budućoj muci. Roditelji često upadaju u napast da se zbog vlastitih teških stanja i nevolja koje su ih u životu snašle da pokušavaju zaštititi svoju djecu i od nužnih i neizbježnih trpljenja i životnih muka. Nerijetko mnogo toga ili sve čine umjesto svoje drage djece, a ne s njima.
Zato i Isus koji je vrhunski odgajatelj dopušta nam muke i patnje kao sastavne dijelove života, ali nam naglašava da ti nije konačnica našeg života nego je to samo sredstvo našeg pročišćenja, rasta i usavršavanja. On nam dakle nudi i utjehu. Ta utjeha jest nama osobno potrebna a često puta i onima pokraj nas kroz nas. I najbolja, najkvalitetnija, ono baš Božja utjeha biva predana drugima preko nas onda kada mi sami nemamo utjehu za sebe, a predajemo je drugima.
Naravno, neće nas Bog ostaviti na cjedilu, ali po trpljenju iz nas cijedi sve ono što nama nije na spasenje. Zato gledajući u Gospodina u molitvi mu govorimo i riječima: «Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene.» Čini se kao da se Bog skriva ali samo zato da vidi koliko i hoćemo li ga uopće tražiti. Neka ne prestane naše traženje Njegova lica. Ako se tako bude događalo, onda nećemo morati bježati ni od lica drugih, niti ćemo svoja lica zaklanjati drugima.
Utisni i ti u sama sebe taj lik, da možeš postati likom Kristovim.
Neka kao sunce sja i lice naše duše, da ono što vidimo vjerom sja u našim djelima; i neka se dobro što ga osjećamo u svojoj nutrini pretvori u svjedočenje vanjskih djela, a ono što uživamo u razmatranju Boga neka se raspali ljubavlju prema bližnjemu.
Samo će tako naše lice sjati kao sunce.
Sv. Antun Padovanski
