Sveto pismo riječ Amen stavlja na kraju psalama blagoslova i hvale, kao, primjerice, u Psalmu 41: “A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!” (rr. 13-14). Ili pak izražava prianjanje uz Boga, u trenutku u kojem se Izraelski narod vraća pun radosti iz babilonskog izgnanstva i kaže svoj “da”, svoj “amen” Bogu i njegovu Zakonu.
U Knjizi Nehemijinoj se pripovijeda kako “Ezra je otvorio knjigu (Zakona) naočigled svemu narodu – jer je bio poviše od svega naroda – a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: ‘Amen! Amen!’” (Neh 8, 5-6).
Otkrivenje svetog Ivana, započinje sa “amen” Crkve: “Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!” (Otk 1, 5b-6). Tako u prvom poglavlju Otkrivenja. A ista knjiga završava zazivom: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otk 22, 21).
„U svojoj molitvi smo pozvani reći “da” Bogu, odgovoriti s “amen” prianjanja, vjernosti njemu čitavog svog života. Tu vjernost ne možemo nikada postići vlastitim snagama, ona nije plod našeg svakodnevnog zauzimanja; ona dolazi od Boga i temelji se na Kristovom “da” koji kaže: moja je hrana vršiti volju Očevu (usp. Iv 4, 34).” (Benedikt XVI.)
Riječ Amen se na latinskom prevodi sa riječju Fiat- kao kod Marije. Što, možemo naučiti od Marije i njezine vjere? Vjera Božji dar koji je potrebno čuvati (čestim primanjem sakramenata Ispovijedi i Euharistije), hraniti (sv. Pismo, duhovno štivo) i iz dana u dan živjeti (vršeći djela ljubavi prema bližnjemu). Marija ustraje u svojoj vjeri sve do križa i nosi se s poteškoćama na putu kojih ni ona nije bila pošteđena. I nas čekaju brige i problemi na putu vjere, no s time se trebamo suočiti a ne bježati. Biti vjernik ne znači zatvoriti se u svoja četiri zida, nego dopustiti Bogu da me vodi i onda kada ne osjećam njegovu prisutnost
U Kristovom uskrsnuću vidimo da patnja ima smisla, jer iza svake patnje i poteškoće, iza svakoga križa i noći dolazi uskrsno jutro, zora uskrsnuća – svjetlo koje već sada svijetli kao svjetionik u noći, a na nama je da ga slijedimo i da mu se predamo.“
Marija nam je uzor koji trebamo promatrati na putu vjere i ona nas uči kako konkretno živjeti vjeru u svojoj svakodnevici, ona je savršena učenica Kristova, zvijezda Danica koja nam pokazuje put nasljedovanja Krista.
Otac Tiho Radan
(Kateheza mladima na susretu Karmelijade u Međugorju 2018.)
