Možda nam odgovori na neke dvojbe koje su se rađale u nama...
Kršćani su uvijek doslovno tumačili Bibliju kad se u njoj izjavljuje, “Krštenje … ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - I vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista" (1 Pet. 3:21, Djela 2:38, 22:16, Rim 6:3-4, Kol. 2.11-12)
Tako su prvi kršćanski oci napisali u nicejskom vjerovanju (A.D. 381), "Vjerujemo u krštenje za oproštenje grijeha."
A Katolički katekizam iznosi: "Sam Gospodin potvrđuje da je krštenje nužno za spasenje [Ivan 3:5].... Krštenje je nužno za spasenje onih kojima je Evanđelje objavljeno i onima koji su imali mogućnost zatražiti ovaj sakrament [Marko 16:16]" (Katekizam katoličke Crkve 1257).
Kršćansko vjerovanje da je krštenje nužno za spasenje je tako postojano da je čak protestant Martin Luther to potvrdio. On je napisao: Krštenje nije čovječja igračka nego ga je Bog sam osnovao. Štoviše, ozbiljno i striktno zapovijeđeno je da moramo biti kršteni ili nećemo biti spašeni. Ne smijemo se prema tome odnositi indiferentno, kao staviti novi crveni kaput. Od najvećeg je značaja da se odnosimo prema krštenju uzvišeno, sa slavljem i oduševljenjem" (Veliki katekizam 4:6)
Ipak kršćani su uvijek znali da je nužnost krštenja normativna prije nego absolutna nužnost. Postoje izuzeci krštenju vodom: moguće je biti spašen preko "krštenja krvlju", mučeništvom za Krista, ili pomoću "krštenja željom", odnosno, svjesnom ili čak nesvjesnom željom za krštenjem.
Tako Katolički katekizam iznosi: "Oni koji umru radi vjere, oni koji su katekumeni, i svi oni koji, bez poznavanja Crkve nego djelovanjem pod inspiracijom milosti, traže iskreno Boga i bore se da ispune njegovu volju, spašeni su čak iako nisu bili kršteni" (Katekizam katoličke Crkve 1281; spasenje nekrštene djece je pod ovim isto moguće; Katekizam katoličke Crkve 1260-1, 1283).
Kao što slijedeći tekstovi crkvenih otaca ilustriraju, kršćani su uvijek vjerovali u normativnu nužnost krštenja vodom, dok su isto priznavali legitimnost krštenja željom ili krvlju.
Hermas
"Čuo sam, Gospodine, kažem ja [Pastiru], "od nekog učitelja, da ne postoji druga pokora osim one koja se dogodi kad uronimo u vodu i zadobijemo oprost naših prijašnjih grijeha". On mi je rekao, "Čuo si pravo, jer tako jest"" (Pastir 4:3:1-2 [A.D. 80]).
Justin Mučenik
Mnoge koji su uvjereni i vjeruju da mi [kršćani] učimo i govorimo istinu, i poduzimamo sve da živimo u skladu s tim .... smo doveli do mjesta gdje je voda, i oni su preporođeni na isti način na koji smo bili mi preporođeni. U ime Boga, Oca i Gospodara svemira, i u ime našeg Spasitelja Isusa krista, i u ime Duha Svetoga, zatim su opereni s vodom. Jer je Krist također rekao, "Tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega" [Ivan 3:3" (Prva apologija 61 [A.D. 151]).
Tertulian
"Sretan (blagoslovljen) je naš sakrament vodom, u kojem, pranjem grijeha naše rane slijepoće, oslobađamo se i ulazimo u vječni život.. [Ali] guja [Gnostička] Kainitske hereze, prethodno spomenuta u ovom poglavlju, odvela je mnoge s otrovnim učenjem, postižući njezin prvi cilj da uništi krštenje - što je u sukladnosti sa prirodom guja i ljutica koje općenito žive u sušnim i bezvodnim mjestima. Ali mi, male ribice po primjeru naše [Velike] Ribe, Isusa Krista, rođeni smo u vodi, nemamo nikakve sigurnosti nego stalno boraviti u vodi. Tako to najstrašnije stvorenje, koje nema prava da uči niti da izusti doktrinu, dobro je znalo kako da ubije male ribice - odvodeći ih od vode!" (Krštenje 1 [A.D. 203]).
"Bez krštenja, nitko ne može postići spasenje" (ibid., 12). "Mi smo, zaista, druga krstionica [krštenja] koje je jedno sa prvim [krštenje vodom]: to jest, onaj od krvi, o kojem Gospodin govori: "Krstom mi se krstiti" [Luka 12:50], kad smo već bili kršteni. On je došao kroz vodu i krv, kako je Ivan napisao [1 Ivan 5:6], tako da može biti kršten vodom i proslavljen krvlju... Ovo je krštenje koje zamjenjuje krstionicu, kad još nije bilo primljeno, i ostaje kad je bilo izgubljeno" (ibid., 16).
Hipolit
...kao drugo, biti nanovo rođen vodom u Bogu tako da promijenite vaše prvo rođenje, koje je bilo od požude, i možete primiti spasenje, što bi inače bilo nemoguće. Tako [prorok] nas zaklinje: "Amen, kažem vam, dok se ne rodite nanovo u živoj vodi, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, nećete ući u kraljevstvo Božje." Zato, letite k vodi, samo ona može pogasiti vatru. Onaj koji neće doći k vodi još uvijek nosi oko sebe duh nerazumnosti u ime kojeg neće doći živoj vodi za svoje spasenje" (Propovijedi 11:26 [A.D. 217]).
Origen "Nije moguće primiti oproštenje grijeha bez krštenja" [Pobuda mučenicima 30 [A.D. 235]).
Ciprijan Kartaški
"Krštenje javnog svjedočenja [želje] i krvlju ne može koristiti heretiku u spasenju, zato što nema spasenja izvan Crkve." (Pisma 72[73]:21 [A.D. 253]) "[Katekumeni koji ponesu mučeništvo] nisu lišeni sakramenta krštenja. Već su kršteni s najslavnijim i najvećim krštenjem u krvi, o kojem Gospodin je rekao da je imao drugo krštenje sa kojim je bio kršten [Luka 12:50]" (ibid., 72[73]:22).
Ćiril Jeruzalemski
"Ako bilo koji čovjek ne dobije krštenje, nije primio spasenje. Jedini izuzetak su mučenici, koji će čak bez vode zadobiti kraljevstvo.
... Zato što Spasitelj naziva mučeništvo krštenjem, govoreći, "Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim [Marko 10:38]?" Zaista, mučenici isto ispovijedaju, time što su bili prizor svijetu, i anđelima i ljudima [1 Kor. 4:9]" (Katehetske lekcije 3:10 [A.D. 350]=.
Grgur Nazijanski
"[Osim krštenja povezanih s Mojsijem, Ivanom i Isusom] Ja znam također za četvrto krštenje, a to je mučeništvo i krv, s kojom je isto Krist bio kršten. Ovo je krštenje daleko slavnije nego ostala, budući da ne može biti oskvrnjavljeno s kasnijim grijesima" (Molitva za Svetu Svjetlost 39:17 [A.D. 381]).
Papa Siricius
"Uništilo bi naše duše ako bi, odbijajući krstionicu spasenja krštenjem od onih koji ga traže, neko od njih napustio ovaj život i izgubio kraljevstvo i vječni život" (Pismo Himeriusu 3 [A.D. 385]).
Ivan Hrizostom
"Ne budite iznenađeni da prizivam mučeništvo krštenja, jer ovdje isto Duh dolazi u velikoj žurbi i odnosi grijehe i čudesno i divno čisti dušu, i isto kao oni kršteni i oprani vodom, tako oni mučeni su oprani u njihovoj vlastitoj krvi" (Panegirik Sv. Lucijana 2 [A.D. 387]).
Ambrozije Milanski
"Čujem jadikovanje jer on [car Valentinian] nije primio sakramente krštenja. Recite mi, što možemo imati osim volje za njim, traženjem za njim? On je isto tako imao ovu želju, i nakon što je došao u Italiju započeo, i nedugo je potpisao da želi da ga ja krstim. Nema li zato on milost koju je želio? Nema li ono što je nestrpljivo tražio? Zasigurno, zato što je tražio, on je to primio. Što drugo znači nego: "A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir [Mudr. 4:7]"?" (Sućut na smrti Valentiniana [AD. 392]).
Augustin
"Postoje tri načina na koja se opraštaju grijesi: krštenjem, molitvom, i u velikom poniženju pokorom, ipak Bog ne oprašta grijehe osim krštenima (Propovijedi katekumenima o vjerovanju 7:15 [A.D. 395]).
"Ne nećkam se staviti katoličkog katekumena, koji izgara božanskom ljubavlju, ispred krštenog heretika. Čak unutar katoličke Crkve stavljamo dobrog katekumena ispred slabe krštene osobe ... Jer je Kornelius, čak prije krštenja, bio ispunjen Duhom Svetim, dok je Simon [Mag], čak nakon krštenja, bio nadut nečistim duhom [Djela 8:13-19]" (O krštenju, protiv donatista 4.21:28 [A.D. 400]).
"Mjesto krštenja je ponekad pod trpljenjem što je podržano čvrstim argumentom kojeg isto blaženi Ciprijan izvlači iz okolnosti da je razbojniku, iako nekrštenom, rečeno, "Još danas bit ćeš samnom u raju" [Luka 23:43]. Razmatrajući to ponovno i ponovno, nalazim da ne samo trpljenje radi Krista može dati ono što nedostaje zbog krštenja, nego čak i vjera i promjena srca [tj. krštenje željom] ako zbog možda vremenskih okolnosti krštenje nije učinjeno" (ibid., 4:22:29) "...kad govorimo o unutar i bez u relacijam Crkve, moramo uzeti u obzir stanje srca, ne tijela... Ali tko je unutar [Crkve] u srcu je spašen u jedinstvu arke [preko krštenja željom]" (ibid., 5:28:39).
"[Prema] apostolskoj tradiciji ... Kristove crkve drže bitnim da bez krštenja i sudjelovanja za Gospodnjim stolom je nemoguće bilo kojem čovjeku da dobije kraljevstvo Božje ili spasenje i vječni život. To je isto tako svjedočanstvo sv. Pisma (Opraštanje i pravedna pustinja grijeha, i krštenje djece 1:24:34 [A.D. 412]).
"Oni koji, iako nisu primili pranje preporoda, umru zbog ispovijedanja Krista - to im koristi toliko za oproštenje grijeha kao da su bili oprani u svetoj krstionici krštenja. Zato što je rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevsko nebesko" [Ivan 3:5], čini izuzetak prema njima prema drugoj izjavi u kojoj On kaže ne manje općenito, "Tko god me prizna pred ljudima, priznat ću ga pred mojim Ocem, koji je na nebu [Matej 10:32] (O državi Božjoj 13:7 [A.D. 419]).
Papa Lav I
"Zbog prekršaja prvog čovjeka, čitavo stablo ljudskog roda je okaljano; nitko ne može biti oslobođen od stanja starog Adama osim spasenjem Kristovog sakramenta krštenja, u kojem nema razlike među nanovo rođenima, kao što kaže apostol Pavao, "Doista koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov ni Grk ... [Gal. 3.27-28]" (Pisma 15:10[11] [A.D 445]).
Fulgencije Ruspijski
"Od tog vremena kad je naš Spasitelj rekao, "Ako se tko ne rodi nanovo od vode i Duha, neće ući u kraljevstvo nebesko" [Ivan 3:5], nitko ne može, bez sakramenta krštenja, osim onih u katoličkoj Crkvi, koji su bez krštenja, prolili svoju krv za Krista, primiti kraljevsko nebesko i vječni život." (Pravila vjere 43 [A.D. 524]).
