To su takvi čini kojima čovjek pokazuje da su mu niže vrijednosti važnije od Boga. Takvim činom događa se duhovna smrt, jer se počinitelj takvoga čina lišava božanskog života i posvetne milosti. No da bi neki loš čin bio upravo smrtni grijeh, trebaju se istodobno ispuniti tri uvjeta: da je čin po sebi teški prekršaj Božjega zakona, da je učinjen pri punoj svijesti i da je učinjen u slobodi, slobodnim pristankom. Što je teški prekršaj Božjega zakona pobliže određuju Deset zapovijedi Božjih, npr. idolopoklonstvo (otpad od vjere u Boga zbog vjere u nešto drugo, predmet, osobu ili krivoboga), vrijeđanje Boga, ubojstvo, preljub, teška krađa, velika laž, teška povreda bližnjega (što uključuje i seksualno iskorištavanje drugoga), nanošenje velike štete i slično.
Da bi neki čin bio učinjen pri punoj svijesti, znači da čovjek u tom trenutku treba biti svjestan da je neki čin grešan, da je zlo, da se protivi Božjem zakonu i da će imati kao posljedicu prekid prijateljskog odnosa s Bogom, dakle kad čovjek zna da je zloban i kad odlučuje po svojoj volji biti zloban, zločest.
Konačno treba biti ispunjen i treći uvjet da je čovjek svjestan da se radi o teškom prekršaju sa strahovito teškim posljedicama pa ipak u dostatnom stupnju slobode izabere taj čin, tj. da ga učini po osobnom izboru.
Moralisti drže da su relativno rijetke situacije da bi bila ispunjena sva tri uvjeta, pa, dosljedno tome, relativno su rijetki takvi smrtni grijesi. Nadamo se da ćete ne temelju navedenih kriterija moći sami prosuditi koji bi čin mogao biti smrtni grijeh.
