Ona je nešto božansko i uzvišeno, lijepo i genijalno!
Ona je molitva za svakoga, u svako vrijeme, na svakome mjestu!
U tramvaju je sjedila starica i na krilu držala dvoje dječice: obadvoje s crnim mašnama. Vidjelo se da su joj unučad i da su siročad. Držala je krunicu u ruci, a sučelice je sjedio stariji gospodin. Bilo mu je jasno da su djeca ostala bez oca i da su baki pala na teret.
- Čini se da imate mnogo briga?
- Nađe se i utjehe!
- Kako to?
- Pa, evo! - pokazala je krunicu.
- Izmolim radosnu za ovu unučad, da ih Majka Božja
obraduje, izmolim slavnu za pokojnoga sina, izmolim napokon žalosnu za sebe (sa suzom u oku) da me Bog sačuva radi ove dječice, da ne izgubim snage i strpljivosti.
Postoje samo dvije vrste kršćana: koji mole i koji ne mole. Tako je nekako rekao netko od svetaca. Možda bismo mogli tome dodati da postoje dvije vrste kršćana: koji mole krunicu i koji je ne mole.
Postoji samo jedna vrsta vjernih kršćana.
Onaj tko nikako ne moli Boga, teško će ostati pravim kato-likom. Naša vjera je vjera molitve i štovanja Boga. Tko ne moli, ne zaslužuje kršćansko ime.
Kod krunice je glavno i bitno: zajedno s Blaženom Djevicom Marijom misliti na život i muku, smrt i uskrsnuće Spasiteljeva, a pritom i svojim mislima i svojim riječima slaviti Boga i vapi¬ti k njemu. Tako po Marijinu primjeru postajemo dionicima života, muke i slave Gospodinove.
A to je bit svake prave i duboke molitve. Zato možemo s pravom reći da je krunica molitva kakvu je Krist zapovjedio, kakvu je sv. Pavao propovijedao i kakvu je Crkva uvijek molila.
Moljenje krunice je neprekidno, ustrajno, predano davanje hvale i slave Bogu koji nas je stvorio i traženje od njega svega što nam treba. U ime Božje sabrani, moleći krunicu, zahvaljujemo Bogu 50 puta za ljubav Kristova utjelovljenja, 50 puta za ljubav koju nam je Isus pokazao u muci i smrti, a 50 puta za ljubav koja nas čeka u slavi i uskrsnuću i 150 puta za ljubav njegove svete Majke.
Može se s pravom reći da je, zapravo, krunica sažeto Evanđelje.
Kadgod molimo radosnu krunicu, mislimo na Mariju i lsusa kojega je u špilji rodila i u hram vodila i u hramu nalazila.
Kad god molimo žalosnu krunicu, s Isusom se penjemo na Kalvariju i pomažemo mu nositi križ poput Cirenca. Poput ljubljenog učenika Ivana pod križem smo s Marijom, Majkom Isusovom. Dok molimo slavnu krunicu, sjedinjujemo se u duhu s Isusom uskrslim i apostolima, kojima je Isus obećao i poslao Duha Svetoga. Mislimo na slavu nebesku u koju je uznesena Marija i koju uživaju svi izabranici i sveti.
Dakle, u krunici razmatramo čitavo djelo spasenja: čitav život i sve što je Isus učinio: moleći riječi Očenaša, molitve Gospodnje; Zdravo-Marije, molitve anđela Gabrijela, Slava Ocu, molitve svetoga Pavla i Vjerovanje, molitve svega kršćanstva.
Očenaš je molitva. To su najljepše riječi Sina Božjega.
Zdravo Marijo je isto molitva. To su najljepše riječi jednoga anđela na zemlji.
Slava Ocu je divna i uzvišena molitva koju je izrekao sveti Pavao...
U Vjerovanju je sve što trebamo vjerovati i životom potvrđivati!
Zato krunica ima sva svojstva savršene molitve. Ona zadovoljava sve potrebe i duše i tijela i stavlja u službu Gospodinovu čitavoga čovjeka s dušom i s tijelom.
Velikani - umjetnici - svaki dan su molili krunicu!
Beethoven, najveći glazbeni genij volio je i molio redovito krunicu.
Michelangelo, najveći genij na polju umjetnosti, molio je krunicu. Usudio se naslikati u Sikstinskoj kapeli gdje Blažena Djevica o krunici izvlači duše iz čistilišta. Još i danas se u Firenci čuva njegova od mnogoga moljenja već sva izlizana krunica.
Gluck, glazbenik, umro je i našli su mu krunicu omotanu oko ruke.
Ampere, najgenijalniji znanstvenik novijeg doba, molio je svaki dan krunicu i to u crkvi.
Slavni Ozanam se obratio kad je vidio Amperea u crkvi kako moli krunicu.
Recamier, veliki liječnik, zaboravio je jednoga dana krunicu na operacijskom stolu. Kolege, bezbožni liječnici, zanijemiše od čuda. Gdje će najbolji francuski liječnik moliti krunicu?
Tada im on rastumači: "Gospodo, istina je. Ja molim krunicu. Kad za jednog bolesnika izgubim svaku nadu, kad više ne pomaže nikakva ljekarija, tada ja prihvatim krunicu. I vjerujte mi, imao sam zavidnih uspjeha!"
Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju
