Sama riječ „postulatura“ dolazi od latinske riječi postulare što znači zahtijevati, tražiti.
Postulatura je vrijeme u kojem kandidat – postulant traži da prihvati franjevački život. Zapravo, to je neophodna etapa kao primjerena priprava za novicijat (drugi dio početne formacije), za vrijeme koje postulant potvrđuje vlastitu odlučnost da se obrati postupnim prijelazom od svjetovnog života na franjevački način života.
Postulatura omogućuje postulantu provjeriti odluku da započne nasljedovanje Isusa Krista po načinu života sv. Franje. Postulant potpomognut odgojateljima, posvećuje se osobito svome ljudskom odgoju i produbljuje svoje krsne obveze, te se upućuje u sposobnost analize i kritičkog vrednovanja stvarnosti u kojoj je pozvan živjeti franjevačku karizmu. U postulaturi postulante prati i potpomaže magistar (meštar).
Trajanje postulature je ne kraće od godine dana a ne dulje od dvije godine što je određeno u partikularnim statutima. U našoj provinciji Bosni Srebrenoj postulatura traje godinu dana.
Tko može doći u postulaturu?
Kada jedan mladić nakon završene srednje škole osjećajući „Božji poziv“ poželi biti franjevac prvi korak koji bi trebao uraditi je da o tome razgovara sa svojim župnikom ili drugim svećenikom. Nakon toga kandidat piše zamolbu koju župnik (svećenik) šalje provincijalnom ministru. Uz to potrebni su još ovi dokumenti:
- krsni list
- preporuka župnika
- kopija svjedodžbe završene škole
- uvjerenje od liječnika da ne boluje od nikakvih kroničnih bolesti
Provincijal razmatra zamolbu i odlučuje hoće li biti primljen u postulaturu ili ne.
Postulanta vodi magistar (meštar) u jednom bratstvu u kojem može pronaći konkretan način franjevačkog života koji će mu pomoći otkriti vlastite sposobnosti, svladati otpore za taj način života i prepoznati vlastito zvanje. Magistar upoznaje postulanta sa stvarnošću sadašnjeg svijeta obazirući se ponajviše na življenje franjevačke karizme u danom trenutku, omogućavajući mu tako da donese pravilnu odluku o ulasku u Novicijat.
Vrijeme postulature kandidat provodi u provincijskom bratstvu, a braća koja sačinjavaju odgojno bratstvo (sva svečano zavjetovana braća samostana ) na kraju tog perioda odlučuju o tome može li se postulant pripustiti u novicijat.
Na temelju njihovog mišljenja provincijal pripušta postulanta u novicijat.
