Blaženi Ivan Merz o odnosima mladića i djevojke
Radeći među mladima u katoličkim organizacijama, napose u Hrvatskom orlovskom savezu, Ivan Merz kao njihov odgojitelj i apostol pozabavio se i važnim temama za svakog mladog čovjeka: ljubav, stav mladića prema djevojci i obratno, priprema za brak i obiteljski život, ne isključujući i život u djevičanstvu kakav je on sam provodio potaknut Božjom milošću. O svemu tome osim raznih članaka napisao je brošuru “Ti i ona”, (izd. 1926.g.) kao i mnoge druge tekstova na tu temu. Ovdje donosimo izvatke iz njegovih tekstova.
Stav mladića prema djevojci
Ivanov duhovni vođa i pisac njegova drugog životopisa, o. Josip Vrbanek, DI, ovim je riječima sažeo Ivanovu poruku koju je uputio mladićima svojom knjižicom “Ti i Ona”:
Ona (djevojka-žena) je odraz Božjeg savršenstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjujući diže. No, da ti zaista bude potpuna pomoć, treba da si međusobno sve donesete u brak i da ništa ne ispijete prije, jer će inače uzmanjkati u gorkim danima. Zato gledaj u zaručnici najprije značaj i duševnost koji kriju vječno blago za tvoje potomstvo. Prije ženidbe treba da ste oboje netaknuti, jer će samo takvi ostati vjerni u ženidbenoj čistoći. Izbjegavaj opasnosti nježnosti, preranog zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogneš puno dati, a ne samo od nje tražiti i primati: sam Gospodin će te napuniti kroz tvoju pouzdanu molitvu kad ga primaš u sakramentima. Božanska dobrota je ono vječno žensko što prosjajuje kroz žensko biće i pobuđuje te na jaču ljubav k Bogu. (J. Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943. str. 265.)
Sreća je ako se dobro zaljubiš, zlo ako se prerano zaljubiš
Sam Bog koji je stvorio Tebe i Tvoju narav, usadio Ti je osjećaje naklonosti prema djevojci u Tvoje srce. Da nema u srcu mlada čovjeka te čežnje za djevojkom, muškarac se ne bi ženio i ljudski bi rod već davno izumro. A Božja je odredba da se što više ljudi rodi; da se rođena djeca svetim krštenjem sjedine s Isusom i s Isusom uskrsnu na vječno gledanje Boga. Vidiš, kako kršćanstvo sve lijepo tumači. Malo čudno zvuči ako Ti kažem da su ovi osjećaji ugodnosti i čežnje, što ih osjećaš u prisutnosti djevojaka, radi djeteta, koje se ima roditi. Znam da Ti na to ne misliš; ali Bog na to misli, jer Ti inače ne bi te osjećaje ulio u srce. Stoga dobro promisli je li već došlo vrijeme da se topiš u tim osjećajima, ili si još premlad da se ženiš. Ako si sazreo za ženidbu i imaš ozbiljnu nakanu da se ženiš, onda Bože, pomozi; ne straši se djevojke i njezina društva. Ali, ako si još premlad, ako još nisi za ženidbu, onda, brate, budi veoma oprezan… A što je onda ako Ti u tom razdoblju izgrađivanja Tvoga značaja lijepo lice zavrti glavom? Tada zbogom, uzgoju značaja, staleška izobrazba, apostolat. Bit ćeš rastresen; svakom prilikom ćeš misliti na nju. Nećeš se moći izgraditi, ostat ćeš cijeli svoj život šeprtlja. Prije negoli si počeo živjeti, već Te je život svladao. A to je za te veliko zlo… Nemoj me krivo razumjeti: ne velim Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv ono je velika sreća ako se dobro zaljubiš; no ono je pravo zlo ako se prerano zaljubiš, jer će Ti ono ukočiti Tvoj duševni život upravo u ono doba kada je odredila Providnost da se duševno i tjelesno razvijaš. (I. Merz, Pismo orlu, 1926., Arhiv)
Čistoća srca – najljepši biser mladenaštva
Trijezan mladić uviđa negativne posljedice preuranjene ljubavi, zato već u početku stvara odluku da će od sebe odbiti sve što bi ga zavelo na prerano druženje s djevojkom. Naobražen mladić veoma dobro zna da čist život ne samo da ne škodi zdravlju, već naprotiv mladiću daje neopisivu svježinu i snagu. On također zna da mu je već u mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako sustavno izgradi svoju ličnost. On je uvjeren da u srcu značajna čovjeka samo dvije žene smiju imati istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majka njegove buduće djece. Zato mora svetu čistoću srca čuvati kao najljepši biser mladenaštva. A da uščuva taj biser, izbjegavat će sve one prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su loši razgovori, ružne kazališne predstave, kino, a poglavito nečedni ples i alkohol…
Bude li se naša omladina držala tih smjernica, dobit ćemo čeličnih karaktera, svetaca i rodoljuba; dobit ćemo čvrste i plodne kršćanske obitelji, koje su glavna osnovica narodnoj veličini i javnom blagostanju građana. (Ti i ona, str. 67-70)
Zemaljska ljubav slika je ljubavi između Krista i Crkve
Sav razvoj spolnog nagona, od njegova početka, od raznolikosti muža i žene, pa sve do težnje da se muž i žena međusobno nadopune, i sve radosti zaručnika i tiha sreća mladenaca, muža i žene, sve te osjećaje Bog hoće i on ih je stavio u srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao već u prvim počecima života na zemlji, kako to čitamo na prvoj stranici Biblije… No ova zemaljska ljubav ima mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja, nadalje, upućuje čovjeka na mnogo savršeniju ljubav, koja čovjeka neće usrećiti samo nekako i na neko vrijeme, nesavršeno i prolazno, već će ta ljubav biti vječna i potpuna. Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju… Težnja ljudske duše odviše je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu najiskreniju bračnu ljubav uvijek smućuju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u žalost. Tada se treba duh junački osvijestiti i udovoljenje neograničenoj težnji za ljubavlju tražiti u zagrljaju Božjem. (Ti i ona, str. 22-23)
Spolni nagon u zakonitom braku stvaratelj je života i sreće
Kao što vodu nabujale rijeke krotimo nasipima da teče određenim koritom, što više, pomoću čeličnih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je čestit mladić dužan da ogradi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kršćanskog ćudoređa i pristojnosti dok slobodno ne odluči, ako je to volja Božja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem života, sreće, blagoslova. (Ti i ona, str.34-35)
Zadaće kršćanske obitelji
Danas omladina ima veoma loše pojmove o ovim temeljnim zakonima ljudskog poretka: ona ne zna da je obitelj glavna i temeljna stanica ljudskog društvenog poretka i da je cilj ljubavnog nagona, što ga mladić u sebi osjeća, u tome da jednom osnuje kršćansku obitelj koja će dati Bogu duše, roditeljima dobru djecu; koja će Crkvu obdariti svecima, domovinu pravim rodoljubima. (Ti i ona, str. 67)
Nebeski život već na zemlji po zavjetu vječnog djevičanstva
Brak muža i žene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom. “Muževi, ljubite svoje žene, veli sveti Pavao, kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju… Tajna je to velika; a ja smjeram prema Kristu i Crkvi.”(Ef, 5,25 i 32). Brak ima zemaljsku zadaću da služi rađanju i odgajanju djece. Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek treba da se ujedini sa Sinom Božjim, radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaručničku. No ima odabranih duša koje već ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika. (Ti i ona, str.53)
Po zavjetu djevičanstva duša je vjenčana s Isusom Kristom
Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva, vjenčana s Isusom Kristom. U tome je bitno značenje katoličkog celibata. Takva je djevičanska duša uzdignuta na dostojanstvo zaručnice Božje i već na zemlji živi nebeskim životom. Ona se natječe s neporočnošću anđela i bez prestanka misli na bračne odaje svoga nebeskog Zaručnika. Na zemlji još mora svladavati strasti, ali njezine kreposti gore poput zapaljene svjetiljke i s njom u ruci, u tamnoj zemnoj noći, čeka na nenadani dolazak svoga kraljevskog Zaručnika… Nije svatko odabran da živi tim uzvišenim anđeoskim životom. Ali svi skupa moramo biti zahvalni Gospodu, ako je stavio u našu blizinu duše, koje su se odrekle svega i već na zemlji počinju živjeti onim životom koji je najstvarniji, jer se svršava u vječnosti. Ni poganski, ni židovski svijet nije poznavao takvog djevičanstva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u čarobnom vrtu kršćanstva. (Ti i ona, str.53-55)
Ljudsko će srce zadovoljiti tek ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom
Ni u braku nije ljubav potpuna i sreća nepomućena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uvelike tu sreću, a često i samu ljubav. Čovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruživa ljubav ne može postići na ovoj zemlji i da će ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruživa ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Božje, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Božji. (Ti i ona, str. 66)
