Također znate da je Isus jedini put prema svetosti: „Ja sam Put, Istina i Život.“ Tajna svetosti leži u neprekidnoj molitvi, koja se može opisati i kao neprekidan dodir s Presvetim Trojstvom: „Svagda molite i nikada nemojte posustati“ (Lk 18,1).
Postoje različiti načini kako možemo upoznati Isusa. U ovom članku ukratko ćemo spomenuti njih nekoliko. Upoznat ćete, zavoljeti i služiti Isusa isto onako kako upoznajete i ostajete u ljubavi bilo s kim: svojim bračnim drugom, članovima obitelji, bliskim prijateljima. S Isusom ćete, kao i s njima, redovito provoditi određeno vrijeme, ali u ovom slučaju na svakodnevnoj osnovi. Plaća će vam biti, ako baš želite, jedina istinska sreća u ovom životu i gledanje Boga u budućem. Nema lakih nadomjestaka. Posvećenje je cjeloživotni rad i zahtijeva naš odlučan napor u suradnji s Božjom posvećujućom milosti koja nam dolazi preko sakramenata.
Sedam svakodnevnih navika koje vam predlažem jesu:
1. jutarnja molitva prikazanja
2. duhovno štivo (Novi Zavjet i duhovna knjiga koju vam preporuča vaš duhovnik)
3. sveta krunica
4. sveta misa i pričest
5. barem petnaest minuta misaone molitve
6. molitva Anđeo Gospodnji u podne
7. kratki ispit savjesti navečer
To su glavna sredstva za postizanje svetosti. Ukoliko ste osoba koja želi donijeti Krista drugima preko prijateljstva, to su instrumenti preko kojih ćete skladištiti duhovnu energiju, koja će vam omogućiti da to budete kadri i učiniti. Apostolsko djelovanje bez sakramenata i dubokog, čvrstog nutarnjeg života na duge staze neće biti djelotvorno. Budite sigurni da su svi sveci na ovaj ili onaj način uključili sve te navike u svoju svakodnevnu rutinu. Vaš cilj je biti kao oni – kontemplativni usred svijeta.
Želim naglasiti nekoliko stvari prije nego što počnem opisivati te navike.
Prvo, zapamtite da je rast u ovim svakodnevnim navikama, upravo kao kad krenete na kakvu dijetu ili neke tjelesne vježbe, postupan rad u napredovanju. Ne očekujte da ćete uključiti svih sedam ili možda dvije ili tri u svoj svakodnevni raspored odmah, kao što se nećete upustiti u utrku na pet kilometara, ako prije toga niste redovito trčali, niti ćete početi svirati Liszta nakon svoje treće lekcije vježbanja glasovira. Takva užurbanost dovela bi do neuspjeha, a Bog želi da uspijete koristeći i svoj i njegov korak. Trebali biste usko surađivati sa svojim duhovnikom, te postupno i plodonosno uključivati te navike u svoj život tijekom nekog vremena tako da se one uklope u vašu osobnu situaciju. Može se dogoditi čak i to da će vaše životne okolnosti zahtijevati preinaku ovih sedam navika.
Drugo, istodobno se morate uz pomoć Duha Svetoga i svojih posebnih svetaca zagovornika čvrsto obvezati da će vam te navike biti na prvom mjestu u vašem životu – važnije od jela, spavanja, posla i rekreacije. Želim još jednom naglasiti da se te navike ne mogu steći na brzinu. To nije način na koji želimo postupati s ljudima koje volimo. Njih treba obavljati kad smo najbudniji, tijekom dana, na tihom mjestu i bez ometanja, tamo gdje nam je lako ući u Božju prisutnost i obratiti mu se. Na koncu, nije li vječni život važniji od našeg prolaznog života? Sve što ćete sa sobom ponijeti na Božji sud, bit će količina ljubavi Božje u vašem srcu.
Treće, želim istaknuti da življenje sedam svakodnevnih navika nije igra koja u ukupnom rezultatu završava ništicom. Vi ne gubite vrijeme, nego ga, naprotiv, stječete. Nikada nisam sreo osobu koja ih se svakodnevno pridržavala, a koja je postala manje produktivnim djelatnikom, lošijim supružnikom ili koja bi imala manje vremena za svoje prijatelje, pa čak i za intenzivnije praćenje kulturnog života. Upravo suprotno, Bog uvijek nagrađuje one koji ga stavljaju na prvo mjesto. Naš će Gospodin umnogostručiti naše vrijeme na izvanredan način, onako kao što je to učinio s nekoliko kruhova i riba, kojima je nahranjeno mnoštvo ljudi, i još je preteklo. Budite sigurni da su bl. papa Ivan Pavao II., bl. Majka Terezija ili sv. Maksimilijan Kolbe u molitvi provodili puno više vremena od jednog i pol sata, koliko je ukupno potrebno da biste tijekom dana proveli sedam svakodnevnih navika.
Prva navika je jutarnja molitva prikazanja. Kleknete i svojim riječima ili nekom naučenom molitvom ukratko prikažete cijeli dan, koji je pred vama, na slavu Božju. Ono što tu nije tako jednostavno jest ono što se treba dogoditi prije molitve prikazanja. To utemeljitelj Opusa Dei opisuje ovako: „Svladavajte se svakog dana od prvog trenutka, ustajući u točno određeno vrijeme, ne popuštajući ni minutu svojoj tromosti. Ako se svladavaš s Božjom pomoći, već si postigao velik predujam za taj dan. Veliko je obeshrabrenje doživjeti poraz u prvom okršaju“ (Put 191). Prema mom pastoralnom iskustvu, oni koji su kadri provesti taj „junački trenutak“ ujutro, te poći na spavanje na vrijeme, imat će i fizičke i duhovne energije tijekom cijelog dana da prekinu raditi ono čime su zaokupljeni, kako bi proveli svoje preostale navike.
Druga navika jest barem 15 minuta tihe molitve. S vremenom ćete možda poželjeti dodati još 15 minuta takve molitve u neko drugo vrijeme tijekom dana. Na koncu, tko ne bi poželio provesti još vremena u tako odličnom društvu? Molitva je jednostavno izravan razgovor, licem u lice, s Isusom Kristom, najbolje pred Presvetim oltarskim sakramentom u svetohraništu. To je vaše „izravno vrijeme“ ili „kvalitetno vrijeme“, ako tako želite, kad se možete otvoriti govoreći o tome što vam je na umu i u srcu. Istodobno ćete stjecati naviku pozornog osluškivanja u molitvi poput još jedne Marije (Lk 10,38-42) da vidite što Isus traži od vas i što vam želi dati. I upravo u takvoj molitvi možemo shvatiti Isusove riječi: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“
Treća navika je petnaest minuta čitanja duhovnog štiva, koje se obično sastoji od nekoliko minuta sustavnog čitanja Novog Zavjeta kako bismo se poistovjetili s riječima i djelima našeg Spasitelja. Ostatak vremena posvećujemo nekoj klasičnoj knjizi katoličke duhovnosti koju vam preporuči vaš duhovnik. Kao što je sveti Josemaría Escrivá napisao: „Ne zapuštajte duhovno štivo. Čitanje je mnoge učinilo svecima“ (Put 116). Na određen način, to je i najpraktičnija naša navika. Ako je godinama provodimo, puno ćemo puta pročitati Kristov život i steći mudrost svetaca i Crkve čitanjem mnoštva knjiga, koje će prosvijetliti naš intelekt tako da ideje izražene u njima uzmognemo pretvoriti u djelo.
Četvrta svakodnevna navika sudjelovanje je u svetoj misi i primanje svete pričesti u stanju milosti. To je najvažnija navika od svih sedam (usp. Iv 6,22-65). Kao takva, treba biti samo središte našeg nutarnjeg života, pa prema tome i našeg dana. To je najintimniji čin susreta s Bogom koji je moguć čovjeku. U svetoj pričesti susrećemo živoga Krista, sudjelujemo u obnavljanju njegove žrtve za nas i sjedinjujemo se tijelom i dušom s Uskrslim Kristom. U svojoj pastoralnoj pobudnici „Crkvi u Americi“ Ivan Pavao II. je rekao: „Euharistija je živo i trajno središte oko koje se okuplja cijela crkvena zajednica“ (br. 35).
Peta svakodnevna navika zahtijeva tek časak ili dva. Svaki dan u podne zaustavimo se u poslu koji obavljamo da bismo izmolili Angelus ili molitvu Kraljice neba našoj blaženoj Majci, već prema liturgijskom vremenu. To je katolički običaj već mnogo stoljeća. Prekrasan je to način kako nakratko možemo pozdraviti našu blaženu Majku, kao što se svako dobro dijete sjeti svoje majke tijekom dana, te razmatrati utjelovljenje i uskrsnuće našeg Gospodina, što daje smisao našem čitavom postojanju.
Šesta navika je također marijanska – molitva svete krunice i razmatranje njezinih otajstava koja prikazuju život našeg Gospodina i naše Gospe. Kao što je sveti Josemaría rekao: „Za one koji koriste svoju inteligenciju i svoje znanje kao oružje, krunica je najdjelotvornija, jer taj naoko monotoni način usrdne molitve Gospi, kao što djeca mole svoju majku, kadar je razoriti svako sjeme oholosti i razmetanja“(Brazda, 474). Krunica je takva navika koju je, jednom kad je prihvatimo, teško prekinuti. Ponavljajući riječi ljubavi upućene Mariji i prikazujući svaku deseticu za naše nakane, prečicom dolazimo do Isusa, što znači da prolazimo kroz Marijino srce. A on joj ništa ne može odbiti!
Sedma navika je kratak ispit savjesti navečer prije spavanja. Ponovno, sveti utemeljitelj Opusa Dei kaže:„Ispit savjesti. Svakodnevna zadaća. Nijedan poslovan čovjek ne zapušta računovodstvo. A postoji li ikakav važniji posao od onog vezanog za vječni život?“ (Put, 235). Sjednete, zazovete Duha Svetoga za rasvjetljenje i u nekoliko minuta prođete svoj dan u Božjoj prisutnosti, pitajući jeste li se ponašali kao Božje dijete kod kuće, na poslu, sa svojim prijateljima. Također promatrate i ono određeno područje, koje ste uz duhovno vodstvo već identificirali, i za koje znate da ga treba poboljšati kako biste postali sveti. A možete i brzinski utvrditi jeste li bili vjerni onim svakodnevnim navikama koje smo razložili u ovom članku. Nakon toga zahvalite se za sve dobro koje ste učinili i pokajete se za sve ono gdje ste vlastitim pristankom pogriješili. Iza toga slijedi vaš zasluženi počinak koji također želite učiniti svetim – nutarnjim razgovorom s Presvetim Trojstvom i vašom majkom Marijom u trenutcima kad tonete u san.
Ako osoba iskreno promatra svoj dan, bez obzira koliko je zaposlena (a ja izgleda nikad nisam sreo ljude koji priznaju da nisu jako zaposleni osim ako nisu u mirovini), obično može pronaći da svaki dan protrati nešto vremena. Razmislite o toj bespotrebnoj dodatnoj šalici kave u vrijeme kad ste prije posla mogli svratiti do crkve i 15 minuta posjetiti Presveti sakrament. Ili pola sata ili više potrošenog vremena gledajući dosadne i besmislene televizijske programe ili video. Tu je također i vrijeme kad putujete na posao i provodite ga tako da spavate u vlaku ili slušate radio u autu umjesto da molite krunicu. A što je s novinama koje se mogu pročitati za deset umjesto dvadeset minuta, a to se vrijeme iskoristi za čitanje duhovnog štiva? A ručak koji se može završiti za pola sata, pa tako ostane vremena i za podnevnu misu? Ne zaboravite onih pola sata protraćenog vremena na kraju dana kad ste se mogli posvetiti dobrom duhovnom štivu, ispitati svoju savjest i otići na počinak u unaprijed određeno vrijeme te tako obnoviti svoju snagu za bitke sljedećeg dana. Lista se nastavlja. Napravite svoju vlastitu. Budite iskreni sami sa sobom i s Bogom.
Ove nam navike, ako ih ispravno živimo, omogućuju da ispunjavamo drugi dio velike zapovijedi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Nalazimo se na zemlji, kao što je bio i Gospodin, „da bismo služili, a ne da budemo služeni“. To se jedino može postići postupnom preobrazbom u drugog Krista preko molitve i sakramenata. Življenje sedam navika omogućit će nam da postanemo sveti i apostoli, te da budemo uvijek sigurni da kad u nečemu velikom ili malom pogriješimo, uvijek imamo Oca koji nas ljubi i čeka u sakramentu pomirenja kao i molitvenu pomoć našeg duhovnika da nas vrati na pravi put.
