Dragi pater Marko, smatram se praktičnom vjernicom, dobrom suprugom i majkom. Trudim se živjeti Božje zapovijedi, iako često i 'kiksam'. Ono što me muči je sljedeće: robujem sapunicama i tzv. ženskim časopisima. Jednostavno se ne mogu oduprijeti. Molim Vas da mi jasno odgovorite ima li u toj mojoj opsesiji opasnosti za moju vjeru i dušu te mogu li živjeti kršćanstvo istovremeno provodeći slobodno vrijeme u stvarima ovoga svijeta? (Marija)
SVETO SVETIMA Draga Marija
Upravo se ovim riječima naslova u istočnim crkvama u liturgiji euharistije pozivaju vjernici netom prije svete pričesti da se preispitaju mogu li primiti Svetoga, ako sami nisu sveti. Vi želite jasan odgovor na svoje jasno pitanje.
Itekako mi je jasno, da niste usamljena u ovoj svojoj nedoumici. Zaključujemo zajedno: ako vas to muči, onda nemate mira, a ako nemate mira u sebi, onda nešto nije u redu, zar ne? I ja sam kao klinac gledao Dinastiju i čitao nekakva Brava i slično. I sâm sam prolazio faze ovisnosti o televiziji i Internetu, pa nikoga ne osuđujem, jer znam kako je lako popustiti i uvući se u fantaziju koju nam nudi šarenilo svijeta. U biti, na vaše pitanje i ne moram odgovoriti kao svećenik, već kao čovjek – kršćanin. Kako ne bih ispao moralizator, kupio sam jedan „ženski časopis” koji, doznajem na kiosku, najviše kupuju i koji se uspješno nametnuo u frizerskim salonima, ambulantnim čekaonicama, kafićima, te ga nabavljaju djevojke i žene svih dobi. Dakle, što ondje nalazim: masa reklama za zdraviji život, reklame vitamina, minerala, radikala, kremica, šminke, parfema, zdravih namirnica i recepata „kako brzo i uspješno smršaviti”.
Uz to, čitam o „zdravom načinu života” koji uključuje različite istočnjačke vježbe, ekološku hranu, sredstva za privlačenje „pozitivnih energija” i wellness/spa tretmane. Treća je tema, naravno, seks. Uz velike slike, manje teksta, ali mnogo poruka: kako zadovoljiti partnera, kako doživjeti strastveniji odnos, kako si pomoći seksi-igračkama, kako u starijoj dobi obogatiti svoj seksualni apetit. Tražio sam četvrtu temu, ali nisam je našao.
Dakle, ostajemo na te tri: moda, hrana, seks. Ili: tijelo, zdravlje, energija. Najčešće nailazim na pojmove i riječi poput: karijera, uspješnost, ja, vi, samoostvarenje, sreća, probitak, život bez bolova i muke, svijest, odmor, zabava. To bi bili i dobri podnaslovi... za svaki valjda takav časopis, jer izgleda da su si svi blizanci! Ono što mi je prolazilo glavom dok su mi oči pasle stranice, jesu sljedeće zakonitosti, na kojima bih se ukratko zadržao. Prvo: ovo je sve nerealno. Zar vi to ne vidite? Potpuno nerealno. Pa tko se može tako hraniti, kad je takva hrana ultraskupa i običnom puku nedostižna, a te namirnice uglavnom u nas i ne postoje? Drugo, sve vrvi od prekrasnih, nasmijanih, samozadovoljnih lica i savršenih tijela, ali čini mi se da ni to ne pripada ovom svijetu, obilježenom i patnjama i stvarnim problemima i ružnoćom grijeha i oskudicom i propadljivošću.
Dakle, i ta su lica i tijela nerealna. No, i manekenke jednom ostare, i one se razbole, pa i umru. Treće, nigdje se ne spominju prave i stvarne vrijednosti, nema Boga, nema bračne vjernosti, nema poštenog i mukotrpnog rada, nema radosti, osim one umjetne i dobivene na silu kratkotrajnim i površnim moda-operacijama. U cijelom časopisu samo se jednom spominju djeca, u reklami kontracepcije i „odgovornog planiranja obitelji”. Djeca samo smetaju, trudnoća je bolest, ne daj, Bože, više djece, ona nam uništavaju karijeru: to je mentalitet takvih časopisa. Jedan veliki egoizam i velika uznositost.
Draga Marija, kad prelistate ove časopise, koji vam lažu, obmanjuju vas, zavode, iskrivljuju stvarnost, umaraju um umjetnim i bezvrijednim riječima i djelima, jeste li sretna? Jeste li uistinu sretna? Koje dobro nalazite u njima, kad je sve, kako objasnih, jedna strašna zabluda? Jeste li danas jela „pureće medaljone s batatom i šparogama, uz dodatak džema od ribizla”? Jeste li se „ostvarila duševno” meditirajući uz „kristalnu kuglu na sredini sobe, koja privlači pozitivnu energiju”? Jeste li doživjela „provalu orgazma kroz cijelo biće” zbog kupnje novog donjeg rublja „crvene boje, boje strasti” s čipkama koje su „izludile maštu vašeg ljubavnika”? Ne, niste. Na kraju dana, kad ste već oprala tri mašine veša, podgrijala večeru, pokazala matematiku svom prvašiću, izgladila spor s umornim i na poslu izvrijeđanim suprugom...
Uzmite Bibliju, krunicu, molitvenik, padnite na koljena i zavapite Stvoritelju, koji sve vidi, zna, razumije i stvarno tješi i vraća snagu. Slike „savršenih ljudi” smetat će vam u crkvi, gdje je sve nesavršeno: neki nestrpljivi svećenik, ružan kip u kutu, gluha starica, susjed koji si zna „malo više popiti”, neudobne klupe, napuhani zboraši s kora koji nikad ne idu na pričest i još k tome neka jadna samohrana majka čije dijete stalno plače na izlazu iz crkve. „Divne poruke” koje vrište iz tih časopisa (uglavnom ne-naših) smetat će vam u prihvaćanju supruga onakvog kakav jest, u razgovorima, u trzavicama: bolje se razvest nego bit s budalom. Smetat će vam u Božjem planu za vašu djecu; ona trebaju stvarnu mamu, a ne emancipiranu ženu koja se pobačajem rješava njihove braće, ne provodeći s njima vrijeme, već maštajući o svjetovima koji, uostalom, postoje za 0,00001 posto ljudi. Raj dolazi nakon ovoga života.
Raj je produžetak čista, plemenita života koji izvire iz čista, plemenita srca. Proučite statistiku i vidjet ćete da mnoga samoubojstva čine „zvijezde ovoga svijeta” koji su se tim svijetom prežderali, te njime otrovani, bili bačeni u kaos duha i trulež duše. A savršeno im tijelo izgrickaju crvi. Ili ih spale, svejedno, uglavnom s celulitom ili bez, nestaju. Odnosno, besmrtna duša, i dalje živi...
Gdje? S kim? Kako? Ako Boga nema u njihovu svijetu, u Božjem svijetu neće biti ni njih. Sad ću progovoriti i kao svećenik, naime iza svih tih silnih sapunica, navedenih časopisa, reklama i medijskih hajki-bajki prepoznajem jednog duha: zlog duha zavoditelja, koji kroz ispraznosti svijeta odvaja čovjeka od Boga, stvorenje od Stvoritelja. On pruža suprotnosti ljubavi, miru, dobroti, uvjeravajući duše da im je potrebno sve podrediti zahtjevima i prohtjevima vlastitog „ja”. Ne, draga Marija, nije moguće kvalitetno, odgovorno i zrelo živjeti kršćanstvo i opijati se istovremeno besmislicama i površnostima. Isus je ostavio učenicima vrlo radikalne stavove i beskompromisna načela. „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu... Što ima tama sa svjetlom?... Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti... Kuća na pijesku pada i postaje velika ruševina... Ljubite, praštajte, blagoslivljajte... Bolje je bez oka u nebo, nego s oba oka u pakao... Što niste činili najmanjima, ni meni niste učinili...” Oprite se duhu koji vas želi zarobiti i pretvoriti u svoju lutku.
Budite razumni! Čitajte znakove, gledajte činjenice, osvrnite se oko sebe... Kao što nas Bog jača Biblijom, tako nas đavao vara i ismijava časopisima. Uz poneko dobro u njima, sve ostalo je taština i vanjština. Na kraju, ponavljam još jednom za Božjim časopisom, za Njegovom riječju: „Ne živi čovjek samo o kruhu, već o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta!” Da! Ja sam to izabrao i uistinu sam sretan. Isprobajte post o časopisima i sapunicama. Ne dijetu, već post. Najsrdačnije preporučam.
