Često nedovoljno upućeni u nauk Katoličke crkve, nasjedamo i ulazimo u rasprave u kojima kada smo izazvani da branimo svoju vjeru, neznamo kako je obraniti ili to pak krivo činimo. U nastojanju da pojasnimo ono što Katolička crkva naučava a što protestanti, vel. Silvio iznio je u svom statusu veoma praktičan i svima razumljiv uvid u ove razlike. Isto tako, dotaknuo se i onoga što nam je zajedničko u želji za pronalaženjem prostora za lijep suživot i zajedničku borbu za Kristovo Kraljevstvo.
Koje su glavne razlike između protestanata i katolika?
1. Katolici imaju sv. misu, sakramente: Euharistije, ispovijedi, bolesničkog pomazanja, sv. reda - protestanti to nemaju. Naprotiv, njima je ovo što mi činimo bogohula.
2. Protestanti nemaju apostolsko nasljeđe, to znači da nemaju svećenike, nego pastore, koji nemaju sv. red, a to znači da njihovo svećeništvo ne potječe od 12 apostola, već je to ista razina kao običan laik.
3. Katolici imaju tradiciju, nauku crkvenih Otaca, nauku koju nasljedujemo od prve Crkve pa do danas, ogromno iskustvo i prokušanu nauku. Protestanti nemaju, njihovo geslo je „sola scriptura“ – „samo pismo“ i oni misle da svatko može tumačiti sv. pismo u Duhu Svetom i da mu za to ne treba nikav tumač. No, Duh Sveti nije u sebi podijeljen ili posvađan, pa tako postojanje bezbroj različitih odjeljenja i nauka u protestantizmu zapravo pokazuju koliko su zakinuti s time što nemaju Učiteljstvo i Papu. Nalik su na babilonsku kulu - nemaju jedinstvo u nauci, vjeri i praksi.
4. Katolici su okupljeni oko Petra, oko svojih mjesnih Biskupa i svećenika kojima su povjereni, kojima su poslušni i dadu se voditi od njih. Protestanti – svako za sebe. Nađeš si zajednicu koja ti paše, a ni to ti ne treba, ako možeš sam. Bogu se može moliti svugdje - to su katolici preuzeli od protestantizma.
5. Katolici časte Mariju, kojoj se utječu za pomoć i zagovor, koju gledaju kao svoju majku, koja je moćna isprositi kod Boga sva čudesa. Također časte svece, koji su im primjer i zagovornici kod Boga. Za protestante ova nauka je bogohula – blasfemija.
6. Katolici imaju slike svetaca, kipove, moći svetaca – za protestante to je idolopoklonstvo. Za katolike to im je pomagalo u pobožnosti.
7. Katolici i protestanti različito poimanju spasenje. Za katolike je uz vjeru potrebna i dobra djela – dakle, moram činiti dobro, „vjera bez djela je mrtva“ (Jakovljeva poslanica). Također svoje spasenje postižu kroz sakramentalni život. Za protestante za spasenje je jedino potrebna vjera (bez djela). Po vjeri primam sve: oproštenje grijeha i svaku drugu milost. Ne treba im ni pastor, za oproštenje grijeha. Oni ga dobivaju direktno od Boga. Isus se šalio kad je apostolima (jedinima) dao vlast opraštanja grijeha i kojima ne otpuste nije im otpušteno. Isus se šalio i kada je govorio da nema života onaj koji ne prima njegova Tijela, Isus se šalio na posljednjoj večeri itd. Zapravo, sve što im ne paše u sv. pismu, Isus nije mislio doslovno, a neke stvari nije ni rekao, nego je Crkva poslije nadodala. Nauka o spasenju samo preko vjere je neispravno shvaćena nauka sv. Pavla, a Jakov je u svojoj poslanici takav nauk ukorio rekavši „i đavli vjeruju i dršću“ (Jak 2, 19), želeći porušiti apsurdno shvaćanje da se može čovjek spasiti po vjeri, a da su mu djela opaka.
DODIRNE TOČKE SA PROTESTANTIMA (mogućnost zajedničkog rada na izgradnji Kristova Kraljevstva)
Nakon statusa o različitosti između nas i protestanata, donosim neke dodirne točke i prostore gdje možemo živjeti kao braća i sestre i zajednički raditi na spasenju ljudi.
1. Zajedničko nam je krštenje. Po krštenju postajemo djeca Božja, zaodijevamo Krista, briše nam se istočni grijeh te možemo hoditi u milosti Božjoj. Bog ne želi da se njegova djeca svade, već hoće da budu zajedno. Ovo zajedništvo ranjeno je kroz povijest i ugroženo različitim shvaćanjima Božje Objave.
2. Ispovijedamo istog Boga kojeg možemo zajedno slaviti pjesmom, zajedničkim molitvama, Psalmima i hvalospjevima, čitajući Božju riječ i izmjenjujući ono što nam je zajedničko. Međusobni razgovori povećavaju i mogućnost rasta u spoznaji Božje Riječi.
3. Ispovijedamo istog i jedinog spasitelja Isusa Krista, njegovu muku, njegov križ, snagu njegova uskrsnuća
4. Borimo se za spasenje ljudi i oslobođenje od Zloga. To je glavni naš zadatak, u tome moramo biti ujedinjeni. Zajednički raditi da u svijetu bude prisutno Božje Kraljevstvo i da se svlada vlas đavla.
5. Katolici su preuzeli puno protestantskih pjesama, koje koriste na svojim susretima, pa čak i misnim slavljima. Znam da je tu mnogo protivnika (i sam podržavam razboritost i umjerenost u tome), posebno što se tiče pjevanja tih pjesama na sv. misama, ali upravo preko glazbe privukli su se mnogi mladi u Katoličku Crkvu, ne u protestantsku. S druge strane, protestanti također pjevaju pjesme koje su skladali katolici. Osobito u ovome možemo jednim te istim glasom pjevati Bogu i slaviti ga. U slavlju jača naša vjera, spušta se na nas Duh Sveti.
6. Duh Sveti puše gdje hoće. Protestanti imaju Duha Svetoga, a karakteristika Duha Svetoga je da ujedinjuje ljude, ujedinjuje Crkvu. Nitko ne može ujediniti jednu Kristovu Crkva, osim Duha Svetoga, koji je dao njezin početak. Zato Katolici i Protestanti koji su ispunjeni Duhom Svetim nada su da će ipak na koncu biti jedna Kristova Crkva ujedinjena u svemu. Poslušnost Duhu Svetom ovdje je ključna. Čovjek mora biti spreman odustati od svojih misli i prihvatiti Božje misli, koje nisu ljudske. Čovjek mora rasti. Bez obzira što Katolici imaju puninu istine, opet trebaju rasti u spoznaji istine. Duh Sveti nas uvodi u svu istinu. On jedini može promijeniti utvrde krivih mišljenja, krivih nauka. Zato, ako želimo se ujediniti, trebamo se otvoriti Duhu Svetom.
7. Karizmatski susreti obnove u Duhu – karizmatski susreti već duže vrijeme okupljaju katolike i protestante u zajedničkoj molitvi i slavljenju Boga. Bez obzira koliko mnogi bili protiv karizmatskog pokreta, vidi se da jedino karizmatski pokret uspijeva zbližiti katolike i protestante na tako visokom nivou. Dakako, uvijek treba biti na oprezu da se ne ide predaleko, ali to je jedna prilika gdje se zaista vidi jedna Kristova Crkva, koja treba jedan dobar teološki dijalog, da uz Božju pomoć pomire posvađane strane. Naravno, pomirenje se ne događa bilo kako, već prihvaćanjem bitnih elemenata Katoličke Crkve: Papa, podložnost i poslušnost apostolskim nasljednicima, Sakramenti, Marija i sveci kao zagovornici, sv. misa i dr.
8. Međusobno praštanje i dobročinstva – neopraštanje je rak rana svih odnosa. Protestanti trebaju prestati provocirati katolike, a katolici znati ljubiti svoju braću i sestre. Nećemo se zbližiti ako se ne volimo i ako se 'bockamo'. Težak je put k sjedinjenju, jer su velike razlike u bitnim elementima Katoličke Crkve i vjere, ali put treba započeti sa iskrenim dijalogom, gdje se nauke otvoreno govore, izlažu, gdje se zdravo debatira, gdje se stalno zaziva pomoć Duha Svetoga i gdje se uvijek pretječemo u poštovanju i dobročinstvima.
9. Biblija – iako ima nekih bitnih razlika u tumačenju Biblije, ipak se u većini toga slažemo i možemo se izgrađivati međusobno. Biblija donosi istinu o čovjekovu spasenju, sve što nam je potrebno znati da bismo postigli spasenje, uz naglasak da su nam potrebni tumači.
10. Učiteljstvo, vodstvo – katolici i protestanti imaju poglavarstvo u vjeri. Katolici imaju Papu, Biskupe, svećenike; protestanti pastore. Važno je naglašavati vjernicima da ne mogu sami bez vodstva. Također, protestanti trebaju raditi na ujednačavanju svoje nauke, a bojim se da i mi trebamo učvrstiti nauku s kojom u javnosti nastupamo, jer se vidi sve više odstupanja koja ne bih uvijek opisao kao dobronamjerna. Jačanjem svijesti o poglavarstvu, može se uočiti važnost hijerarhije u Crkvi, te omogućiti lakše prihvaćanje hijerarhije u Katoličkoj Crkvi.
11. Znati razlikovati bitno od nebitnog - dakako da se nećemo u svemu složiti, ali jeli to bitno? Ono što nam je važno, to može biti specifičnost, različitost. Ali trebamo doći do bitnih stvari za Crkvu, ono što Crkvu čini Crkvom, na čemu je sagrađena i što nas vodi spasenju. Trebamo se u bitnim stvarima složiti, za početak, da budemo jedno, kao što je bila i jest jedna Kristova Crkva. Treba vidjeti što je jednima i drugima bitno i vidjeti kako prevladati razlike. Jesu li zaista te bitne razlike nepremostive, imaju li temelja u sv. pismu? Vjerujem da će nam pomoći Duh Sveti i da ćemo s poniznošću i poslušnošću Bogu moći prihvatiti bitne elemente.
Ovo su samo neke ideje koje mogu više zbližiti katolike i protestante. Ima prostora za zajedničko slavljenje Boga, gdje zajedno primamo Duha Svetoga i ujedinjujemo se u Bogu.
Vlč. Silvio Španjić
Dozvola autora za objavu teksta vrijedi za portal medjugorje-info.com
