Nesreća koja mu je promijenila život dogodila se prilikom skoka u more 2009. godine. Imao je tada 23 godine. U nesreći je slomio peti dio kralješka doskočivši glavom na prijatelja u vodi. Nakon nesreće morao se suočiti s dijagnozom tetraplegičara, točnije – tetraperaze, što ukratko znači da je u kolicima, da ne može hodati i da nema funkciju u prstima, tricepsima i desnom zglobu. Može sam jesti, obavljati sve na računalu, prati zube i još neke ostale „male“ stvari. Nedavno je na svom facebook profilu ovako napisao: „Dvanaest je godina iza mene od trenutka kada sam nastradao i pomislio da ovakav život ne vrijedi živjeti. Ipak, odlučio sam ga gledati kao izazov jer on to upravo i je! Svaka minuta, dan, tjedan, mjesec i godina ovog života je izazov.“
Izlaz iz svoje dijagnoze i iz 4 zida svoje sobe našao je u putovanjima. Samo u prošloj 2021. godini dok je pandemija sve zaustavila on je 7 mjeseci bio na putu. Putovao je Hrvatskom, obišao desetak otoka, među kojima i svoje dvije velike želje, otoke Palagružu i Lastovo! Proveo je mjesec dana u Egiptu gdje je prešao gotovo 8000 km istraživši gotovo cijelu državu. Uspio se popeti na Sinaj, vjerojatno kao prva osoba koja je to ikad napravila u kolicima!
U rujnu 2021. počeo je s projektom "Slavenovih tisuću kilometara u kolicima za osmijehe na licima". U sklopu projekta posebno prilagođenim biciklom odbiciklirao je više tisuća kilometara sve od Savudrije do Turske iz koje se vratio prije par dana. Uspio je prikupiti 150.000,00 kn za četiri posebno prilagođena bicikla namijenjena za pomoć osobama poput njega.
Današnji gost, Slaven Škrobot u razgovoru s urednicom emisije Paulom Tomić, pokazat će nam kako se pravi životni izazov sastoji u neprestanom pobjeđivanju samoga sebe! Unatoč dijagnozi tetraperaze gost emisije pokazat će nam i kako se život uvijek isplati živjeti te kako se uvijek može učiniti nešto dobro za nekoga!
Danas, na Pepelnicu kad započinjemo liturgijsko vrijeme Korizme koje je obilježeno pokorom: molitvom, postom i činjenjem dobrih djela – Slavenov nas primjer može podsjetiti na to kako uvijek postoji netko kome možemo pomoći i kako, ma kako ograničeni bili, uvijek možemo nekako pomoći – pa bila to i samo duhovna pomoć putem molitve!
