Kada bih se htio našaliti s urednicima „Svjetla riječi”, jednostavno bih napisao najkraći tekst do sada, a on bi zvučao ovako: Afrika = siromaštvo. U konačnici, većina ljudi Afriku upravo tako i doživljava. I u pravu su. Jezivo siromaštvo, ljudima u Europi gotovo i nezamislivo, golemi je problem crnog kontinenta.
Ipak, nije sve baš tako. Kada provedete barem malo vremena na crnom kontinentu, onda shvatite da je Afrika = golemo bogatstvo! I tu zapravo počiva njezin najveći problem. Ili, njezino prokletstvo…
Afrika je toliko bogata, da je upravo zbog toga nesretna i siromašna. Jer, ovaj se kontinent stoljećima pljačka i izrabljuje. A onima koji to rade, i preko leđa Afrikanaca stječu enormna bogatstva za sebe i svoje zemlje zahvaljujući dijamantima, zlatu, rudama, egzotičnim životinjama, upravo odgovara da su ljudi ovdje neobrazovani, da nemaju vjeru u sebe i svoje mogućnosti. Zato što upravo tako mogu vrlo lako njima manipulirati, mogu lako među njima izazvati sukobe i ratove. I tako sebi omogućiti neprestano lako i jeftino izvlačenje svega onog materijalno vrijednog. I zato je Afrika = siromaštvo. Jer ju neke svjetske velesile koriste za bogaćenje, ne prežući ni pred čime, jer im ljudski život ne znači apsolutno ništa.
Bogu hvala, svijest među ljudima u svijetu se mijenja pa je sve više onih koji žele pomoći Africi. Ali ne kratkoročno, pošiljkama vode, hrane ili odjeće, jer to neće riješiti ovaj stoljetni afrički problem. Nego dugoročno. Obrazovanjem mladih ljudi. Obrazovanjem generacija koje dolaze. I među kojima će se naći dovoljno sposobni, talentirani, pametni mladi ljudi. Koji će reći – dosta je bilo! Dosta ste nas izrabljivali. Afrika zaslužuje puno bolje. Afrika zaslužuje puno više. Afrika jest bogat kontinent. I njezini stanovnici ne smiju biti gladni, žedni, bez ikakve perspektive, bez ikakve nade u bolju budućnost.
I zato uporno i uporno naglašavam – Ne dijelite ljudima ribu, naučite ih pecati! Ljudi su često u zabludi i misle da preko noći mogu promijeniti svijet. Ja sam u Africi evo već 25 godina i tek sada vidim prve prave rezultate svoga rada – a to je uspjeh mladih ljudi koje sam, kao malu dječicu, doslovno spasio s ulice, dao im knjige u ruke, tjerao ih u školu, vježbao s njima, borio se zajedno s njima. Glad se suzbija znanjem, obrazovanjem… Siromaštvo koje čovjek vidi u Africi zaista para dušu i mučno je iz prve ruke biti svjedokom nejednakosti koja postoji u svijetu.
Vedrina ih čini posebnim
U ruralnim dijelovima Ruande, u kojoj sam misionar posljednjih godina, ljudi si topli obrok mogu priuštiti dva do tri puta u tjedan dana, nemaju pitku vodu, nego moraju kilometrima pješačiti do izvora. Njihove kućice izgrađene su od blata, u njima nema namještaja, svi spavaju u jednoj prostoriji na zemljanom podu. Nemaju struje, kanalizacije. O zdravstvenoj zaštiti da ne govorim. Jezivo je i zamisliti da ljudi umiru od malarije, a lijek protiv te bolesti košta oko dvije marke. Golemi su, golemi ovdje razmjeri siromaštva.
I koliko god ljudi bili izmučeni, siromašni, gladni, žedni, unatoč svim teškoćama s kojima se bore, njihova vedrina čini ih posebnima. Gdje god da zavirite, zastanete – na ulici, u pretrpanom javnom prijevozu, na proplanku, uz cestu, ispred škole, ispred njihovih skromnih kućica, na polju – svi, ali svi će vas dočekati s osmijehom na licu!
I rado će vas pozvati u svoju kuću. Ponuditi i djelićem obroka koji jedu jednom u nekoliko dana. Spremni su pomoći u svakom trenutku. I podijeliti sa svakim i ono malo što imaju. To je njihovo bogatstvo. Ta vedrina kojom zrače. Mogli bismo mnogo naučiti od njih… To se posebno vidi kod djece. Nemaju loptu, nemaju bombona, čokolade, primjerenu odjeću, obuću, struju, vodu, nemaju ni ono osnovno za život. Ali su uvijek sretni i nasmijani. Sretni! – jer mogu baš vama pokloniti ono jedino što imaju, a to je osmijeh.
I zato, kada me ljudi pitaju da opišem Afriku u nekoliko riječi, neću spominjati siromaštvo. Jer, svi znaju da je Afrika siromašna. Za mene je Afrika osmijeh, sreća, ljubav i uživanje u malim stvarima.
