„Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti svijeta.“ (1 Čel, 1) Veli Čelano u prvom životopisu. Franjo je živio raspušteno, i nadodaje Čelano „takav je bio od djetinjstva pa gotovo sve do dvadeset i pete godine svoga života. To je razdoblje bijedno proigrao i uludo potrošio. Štoviše, u ispraznosti života nadmašivao je svoje vršnjake.“ (1 Čel, 2) No tada se događa preokret, nakon nekoliko neugodnih iskustava i boravka u zarobljeništvu te još jednog pokušaja da zadobije slavu svijeta, Franjo u noći čuje glas: Franjo tko ti može više dati sluga ili Gospodar, „Franjo odgovori: "Gospodar", a onaj će: "Zašto umjesto gospodara tražiš slugu?" Na to će mu Franjo: "Gospodine, što hoćeš da učinim?"“ (2 Čel, 2) Tu se krije duboka tajna Franjinog poziva – „Što hoćeš da učinim?“ – riječi su koje svatko mora postaviti Bogu, tu se rađaju najdublji zanosi, Gospodin nadahnjuje, uvijek, ali mi moramo ići za tim nadahnućima, moramo se ohrabriti ma koliko suludo ponekad izgledalo. Franjo je znao da treba biti spreman odbaciti sve, baš sve, i krenuti bez ičega, samo s povjerenjem. On je shvatio onu duboku istinu: „tražite najprije kraljevstvo njegovo, a sve ostalo će vam se nadodati!“ (Usp. Lk 12, 31) Nešto kasnije Gospodin mu s križa jasno progovara, premda on na prvu ne shvaća što hoće reći: „Franjo idi obnovi moju Crkvu…!“ (2 Čel, 6) Ne, sruši je i sagradi novu – nego u ljubavi je iznutra obnovi!
Bile su to predivne godine, godine preporođenja, za Franju, za Asiz, za čitavu katoličku Crkvu. Stiglo je vrijeme novog poleta, novog oduševljenja, istinske duboke radosti života s Gospodinom, koji nevjerojatnom snagom osvaja duše već pomalo zamrle, razočarane i ravnodušne. Nekom nevjerojatnom novom snagom taj „maleni“ asižani osvaja sve koji ga susreću, svojom jednostavnošću iznosi najuzvišenije mudrosti, za koje se nije ni smatrao sposobnim izreći ih. Snaga Duha Svetoga u njemu je radila ono što joj je bilo po volji na dobro svega svijeta.
Gotovo nitko tada nije vjerovao u obnovu Crkve i svijeta, ali:
„Obazri se narode, pogledajte,
čudite se, zapanjite!
Jer u dane vaše činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam ga tko ispriča.“
(Hab 1, 5)
Ako se danas ohrabrimo, sve se može ispraviti! Zato, nemoj se prepustiti apatiji, već se prepusti onom čiji je „iskon od davnina, od vječnih vremena.“ (Mihej 5,1) On zna gdje će te voditi, milijuni su zasebnih poziva unutar Crkve. On pozna tvoje mjesto. Kolika je samo djela pripremio za te, samo ako u svojoj slobodi ne ostaneš ravnodušan ili ravnodušna. Prepusti se danas Bogu, našem najdražem i jedinom, siromašnom i raspetom Kristu, nek se po tebi, kao i u onim davnim vremenima po svetom Franji, obnavlja, pomlađuje i posvećuje sva tvoja okolina, čitava katolička Crkva i sav svijet! Obnova je moguća, ali samo s gorljivim svjedocima Evanđelja!
Sveti Franjo Asiški, ti koji si oduševio mnoga srca, zauzmi se za nas pred Gospodinom!
Fra Nikola Dominis
