Taj dugi vremenski raspon – trideset i četiri godine – za mene je pravo međugorsko čudo. Vragovi i sotone digli su se protiv međugorskog čuda i nisu ga uspjeli oboriti niti nakon trideset tri godine (usp. Otk 12).
U Međugorju se u Duhu Svetomu okuplja Crkva, narod Božji sabran iz svih naroda i iz svih jezika svijeta. Tu Crkva hodočasnica, koračajući između progonstva svijeta i utjeha Božjih, naviješta križ i smrt Gospodnju dok on ne dođe. Međugorje je postalo „mistagoška lekcija. Međugorje je mjesto otvoreno za svakoga... Ja se upravo radujem kad vidim da maleni dolaze u Međugorje, da se tu pridižu, da im se vraća nada u život, da se uzdignute glave vraćaju kući... To su za mene plodovi Duha, koji je bez obzira na ukazanja, Bogu hvala, posvuda prisutan, jer gdje god Duh djeluje, tu je Crkva nazočna, jer Božja je nakana podizati čovjeka“ (P. Zulehner).
U Međugorju se propovijeda na posve jednostavan način. Naglasak je na obraćenju kao putu prema miru, na molitvi, postu, praštanju i vršenju djela ljubavi. Te i ostale Gospine poruke počivaju na onoj jednoj, zapisanoj u Ivanovu Evanđelju: „Što god vam rekne, učinite!“ ( Iv 2, 5).
Međugorski hodočasnici na povratku u svoje zajednice ne ostaju pasivni. Oni najprije svojim životom nastoje živjeti poruke i Evanđelje i aktivnije sudjelovati u životu mjesne Crkve. A onda, oni pričaju, svjedoče što su u Međugorju doživjeli. Učinak Gospinih ukazanja u današnjem svijetu teško je ocijeniti. Jedno je ipak sigurno: što se pastiri Crkve često ne usuđuju spomenuti, Duh Sveti čini preko Marijinih ukazanja i njezinih poruka svijetu. Svijet malenih razumije i prihvaća Marijin govor. Biblijska vjera i biblijska iskustva ponovno postaju prisutnima i živima. Bog po Mariji izvodi obnovu Crkve i svijeta!
