Kada god bi kardinal Pizzardo susreo mons. Josemariu Escrivu, bez obzira na to tko gleda, uzeo bi njegovu glavu među svoje ruke i glasno ga poljubio objašnjavajući: „Hvala ti što si me naučio kako se odmarati!“ A ako bi vidio da su ljudi ostali začuđeni, nastavio bi: „Bio sam jedan od onih ljudi koji misle da u ovom životu, ako ne radiš, gubiš vrijeme. Ali on mi je dao novu, prekrasnu ideju: odmor ne znači ne činiti ništa, nije to lijenost ili obamrlost, već promjena zanimanja, okrenuti se drugačijoj, korisnoj, opuštajućoj aktivnosti na kratko vrijeme.“
Kardinal Pizzardo bio je utjecajan čovjek u Vatikanu, bio je tajnik Svete Stolice i prefekt kongregacije za Sjemeništa i Sveučilišta. Vrlo je dobro znao što to znači naporno raditi, ali nije ništa znao o vrsti aktivnog, obogaćujućeg odmora koji uopće nije gubitak vremena.
Evo kako je Josemaria Escriva gledao na odmor:
Uvijek sam shvaćao odmor kao odmak od dnevnih dužnosti, nikada kao ljenčarenje. Odmor znači doći k sebi: obnoviti snage, ideale i planove... Ukratko: Promijeniti zanimanje da bi se poslije vratilo – s novim poletom – na uobičajeni posao.
Brazda 514
Isusov primjer
Kad se mi umorimo – za vrijeme rada, studija, apostolskog zadatka – i kad stojimo pred zidom, onda bacamo pogled na Krista: dobroga Isusa, umornoga Isusa, gladnoga i žednoga Isusa. Gospodine, učinio si da Te lako razumijemo, da Te lako ljubimo! Ti se pokazuješ kao netko od nas, izuzevši grijeh, da nam uistinu postane, jasno, da mi zajedno s Tobom možemo nadvladati naše zle sklonosti i našu krivnju. Ništa ne znači ni glad, ni žeđ, ni suze… Jer i Krist je bio umoran i gladan i žedan, a i plakao je. Ono što se broji je ispunjavanje Očeve volje, koji je u nebu: obljubljena borba, jer Gospodin stoji uvijek na našoj strani.
Prijatelji Božji 201
Radost, nadnaravno i ljudsko nadanje, spojivi su s tjelesnim zamorom, s boli, sa suzama – jer imamo srce – s teškoćama u nutarnjem životu ili u apostolskom radu. On, perfectus Deus, perfectus Homo – savršen Bog i savršen Čovjek – koji je imao svu sreću Neba, htjede iskušati muku i umor, plač i bol… da bismo shvatili da biti nadnaravan uključuje biti puno ljudski.
Kovačnica 290
Vraćanje na posao
Borite se protiv ovog pretjeranog sažaljevanja samog sebe: zahtijevajte od sebe više! Ponekad mislimo previše na zdravlje; na odmor, koji je sigurno potreban, jer mi se svakako želimo na posao vratiti sa svježim snagama, ali – tako sam pisao već prije mnogo godina -: Odmor ne znači nerad: to je samo opuštanje manje napornim radom.
Prijatelji Božji 62
Tražiti Isusa na odmoru
Zašto ne pokušaš cijeli svoj život preobraziti u služenje Bogu: rad i odmor, plač i smjeh? – Ti to možeš… i moraš!
Kovačnica 679
Gledajte, dakle, da nikad ne izgubite vrhunaravni pravac, niti za vrijeme odahnuća i odmora, koji su također potrebni kao i rad.
Prijatelji Božji 10
Dati dobar primjer
Uvijek imaj na umu da ti surađuješ u ljudskoj i duhovnoj formaciji onih koji te okružuju, i svih duša – dotle dosiže blaženo Zajedništvo Svetih – i to u svakom trenutku: dok radiš i dok se odmaraš; kad se vidi da si radostan ili zabrinut; kad se u poslu ili na ulici kao dijete Božje moliš, izbija iz tebe mir tvoje duše; kad se vidi da si patio – da si plakao – i da se smiješiš.
Kovačnica 846
Uz pomoć Djevice Marije
Na časove ti ponestaje snage? Zašto to ne kažeš svojoj majci: ona je consolatrix afflictorum, auxilium christianorum... Spes nostra, Regina apostolorum. – Utjeha žalosnih, pomoćnica kršćana... Naša nada, Kraljica apostola.
Put 515
Mnoge je godine i sam mons. Escriva odgovarao onima koji su inzistirali na tome da prestane sa svojim aktivnim radom, „Odmorit ću se onda kada kažu ‘Počivao u miru’.” Kako je vrijeme prolazilo, međutim, shvatio je da je u krivu i objasnio je: „Ne možete svoju glavu i svoje tijelo držati pod neprestanim stresom; ako budete to činili, srušit ćete se.“ Međutim, sve do 1958. godine nije imao priliku otići nekuda i odmoriti se.
Od 1958. godine pa nadalje mons. Escriva običavao je napustiti Rim i ljeto provesti u Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj ili Španjolskoj, odsjedajući u iznajmljenim kućama. (…) Tijekom svih tih ljeta kombinirao je odmor i učenje, uz poticanje ljudi iz Opusa Dei i njihovih apostolata i to ne samo u Velikoj Britaniji i Irskoj, već i u kontinentalnoj Europi: cestom je putovao u različite gradove Francuske, Španjolske i Njemačke, u Austriju, Švicarsku i Francusku.
