Bojimo se zastava duginih boja jer su simbol homoseksualnih udruga. Bojimo se crvene zvijezde kao da će se komunizam vratiti. Bojimo se, bojimo se, bojimo se... Zar ćemo iz svojega života isključiti geometrijske likove, dugine boje i zvijezde i toliko drugih lijepih stvari samo zato što ih netko drugi koristi na način koji nije u skladu s našim uvjerenjima?
Trokut je oduvijek bio simbol božanskoga Trojstva, zelena boja je liturgijska boja, dugu je Bog pred Noinim očima stavio u oblake da bude zalogom Savezu između njega i zemlje (Post 9,13), a u Knjizi otkrivenja, Žena odjevena suncem na glavi ima vijenac od dvanaest zvijezda (Otk 12,1)..Gdje je duhovna snaga prvih kršćana, prvih kršćanskih propovjednika, svih onih misionara koji su radosnu vijest pronijeli svijetom, koji su bili u stanju prevesti na kršćanski jezik tolike poganske simbole, običaje i tradicije? Oni nisu bježali niti strahovali od onih koji su drugačiji, nego su išli među njih i nosili im Evanđelje. Oni su doista vjerovali Pavlovim riječima: „Mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga... To i navješćujemo” (1 Kor 2,12). Ispunjava nas neki difuzni osjećaj skučenosti, bojazan zbog nečeg nejasnog, strah koji nam ne da disati, koji nas paralizira. „Tijesno je u vašim grudima“, kaže Pavao (2 Kor 6,12).
„Strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje“ (Mudr 17,11-12). „Pa zašto se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? Sveudilj strepiš, svaki dan... Zaboravio si svoga Stvoritelja!“ (Iz 51,12-13). Paradoksalno je da iracionalni strahovi hrane sami sebe, pa prikaze postaju stvarnost, i zato Job kaže: „Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah“ (Job 3,25). Zato je Isus svojom smrću „obeskrijepio onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, oslobodio je one koji – iz straha – cijeloga života bijahu podložni ropstvu” (Heb 2,14).U Starom se zavjetu često govori da hebrejski narod od nekoga strahuje (uvijek, osim u vrijeme mudroga kralja Salomona, 1 Kr 5) i da ratovima, borbom i nasiljem pokušava postići svoje ciljeve. Iza svakoga straha skriva se neka čežnja. Zao duh hoće da reagiramo na strah i da se zatvorimo. Duh Božji želi da reagiramo na čežnju i da se otvorimo.
U Novom zavjetu Isus govori o ljubavi koja nadvladava sve preprjeke, a Ivanova poslanica kaže: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi” (1 Iv 4,18). Evanđelje se nije širilo ognjem i mačem nego srcem, osim u onim situacijama kada su kraljevi ovoga svijeta iz vremenitih interesa manipulirali vjerom i vjerskim osjećajima. Gospa govori o ratovima naše nevjere i straha za budućnost. Poruka kaže: „Dječice, tko moli ne boji se budućnosti, a tko posti ne boji se zla.
Ponavljam vam još jedanput: samo se molitvom i postom i ratovi mogu zaustaviti, ratovi vaše nevjere i straha za budućnost... Svjedočite svojim životom Božju radost. Ne budite tjeskobni ni zabrinuti. Bog će vam pomoći i pokazati vam put. Želim da mojom ljubavlju ljubite sve: dobre i zle. Samo tako će ljubav zavladati svijetom” (25. siječnja 2001.; 25. svibnja 1988.). „Nemaš se čega bojati, odbaci strah jer ti se neće primaći“ (Iz 54,14-15). Ta Bog je rekao: „Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti“. Zato možemo pouzdano reći: „Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?” (He 13,5).
