Molba u Očenašu glasi: 'I ne uvedi nas u napast.' Što je to napast? Kažimo to praktično. Za dijabetičare je napast čokolada, za mnoge ljude napast je cigareta, za muškarce su napast lijepe žene, za žene su napast lijepi muškarci. Takvih i sličnih napasti ima svaki dan. Ali ima mnogo opasnijih napasti. U svijetu se događa toliko stvari koje ne razumijemo, tako da možemo upasti u napast da je sve u svijetu besmisleno. U svijetu se toliko laže, toliko se toga iskrivljuje, da nas to može dovesti u napast da uopće nema istine. U svijetu ima toliko bijede, gladi, bolesti, prirodnih katastrofa, tako da možemo zapasti u napast da kažemo nema Boga koji se brine za ovaj svijet.
U mnoge napasti može zapasti i naša vjera. Isus kaže: 'Blago onome tko se ne sablazni nada mnom.' Potom kaže: 'Mnogi vjeruju, ali u vrijeme napasti otpadnu.' Znamo da mnoge napasti dolaze iz našeg tijela, zato Pavao kaže da se 'duh mora boriti protiv tijela'. Mnoge napasti dolaze i od sotone. Ostavimo postrani teološku raspravu o tome je li sotona osobno biće ili je to samo pojava svekolikog zla. Za Isusa je on osobno bio zlo, koji kao neprijatelj sije kukolj u Judino srce, koji pokušava Petra i apostole rešetati kao pšenicu, koji iz čovjekova srca čupa riječ Božju i za koga apostol Petar kaže da 'obilazi okolo kao ričući lav tražeći koga da proždre'.
Mi kažemo Bogu: 'Ne uvedi nas u napast.' Međutim, može li nas Bog uvesti u napast? Napast je navođenje na zlo, a to Bog ne može učiniti jer tada ne bi bio više Bog ljubavi nego neprijatelj. Apostol Jakov kaže to izričito: 'Bog ne može biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje.' Ipak nas Bog može staviti na kušnju, ali to nije zavođenje na zlo, nego stavljanje čovjeka u priliku da se učvrsti u svojoj vjeri i dobroti. U Bibliji vidimo kako je Bog Abrahamovu vjeru stavio na kušnju. Judita u Bibliji kaže: 'Zahvalimo Bogu što nas je stavio na kušnju kako je iskušavao i očeve naše.' Bog iskušava one koji su mu blizu. U jednom se psalmu kaže: 'Iskušavao si nas Bože teško, iskušavao si nas ognjem kao srebro.' Ta misao o Božjem iskušavanju toliko je prožela židovsku misao, da je pobožni Židov i sam molio: 'Ispitaj me Jahve, iskušaj me, istraži mi srce i bubrege.' Ali mi ne moramo moliti Boga da nas oslobodi od tih kušnji, naprotiv, trebamo im se radovati. Apostol Jakov kaže: 'Smatrajte potpunom radošću moja braćo kad upadnete u različite kušnje, znajući da kušnja vaše vjere rađa postojanošću.'
Što dakle kaže molba 'ne uvedi nas u napast'? To je malo neobično aramejsko izražavanje, koje ne znači da nas Bog može dovesti u napast, nego zapravo znači: Ne daj da dođemo u napast u kojoj bismo sagriješili i tebe izdali. U privatnoj molitvi mogli bismo nadodati: Bože, čuvaj nas od svega što nas može dovesti u napast; pročisti nam fantaziju koja nas najviše dovodi u napast, pročisti naš razum, misli, volju, osjećaje, srce i tijelo.
Ima bibličara koji misle da se ta molitva odnosi na zadnje vrijeme, kad bude svršetak svijeta. Tada će biti velika eshatološka kušnja koja je u Novom zavjetu ocrtana sasvim crno, kao vrijeme potresa, gladi, kao nastup lažnih proroka, kao vrijeme velikog zavođenja i velike napasti, tako da Evanđelist Marko kaže: 'Kad se to vrijeme ne bi skratilo, nitko se spasiti ne bi mogao.' Te su napasti zadnjeg vremena sigurno uključene u tu molitvu, ali se ipak prvenstveno misli na napasti našeg vremena.
