U engleskom jezičnom području on se naziva riječju priest (catholic priest) ili često Father (duhovni otac), uobičajeno samo za katoličkoga svećenika i vrlo pozitivno konotirano. Sigurno je da možemo tražiti i u drugim jezicima izvedenice koje bi naši jezikoslovci još bolje objasnili.
To što neki u župama vole reći naš pop, ako je to od srca, a ne s prijezirom ili izrugivanjem, ne bi trebalo odmah osuđivati, ali mlađe generacije svakako treba privikavati na novo. Mladi bi se lakše naviknuli da je svećenik nešto pozitivno u životu, a ne netko izvučen iz staroga arsenala, onaj koji je tu da drugima samo daje lekcije ili je korektor u životnoj igri. Nije samo riječ pop doživjela degradaciju, nego i političar, seljak, grobar, mesar, fizički radnik, smetlar – škovacin, itd. Bilo bi opasno rabiti ovakve negativnosti i dalje.
Svako životno zanimanje i posao treba cijeniti. Zanimljivo je spomenuti da su baš oni koji su bili zaneseni besklasnim društvom, jednakostima i pravima, stvorili upravo ovakve podjele, klase i negativnosti od kojih i danas patimo. Ali okrenimo se sadašnjosti i budućnosti pa ne ponavljajmo stalno iste pogrješke i propuste. Rekao bih da je jedan od propusta i riječ pop – pomalo izvučena iz naftalina.
