Nekada je bilo uobičajeno da katolici nose karticu na kojoj je pisalo: “Ja sam katolik. U hitnim slučajevima pozovite svećenika.” Danas neki katolici dodaju ovaj detalj svojim zdravstvenim podacima na svojim telefonima.
Koja je točno svrha zvati svećenika u hitnoj medicinskoj situaciji?
Ako ikad pitate svećenika o njegovim iskustvima dijeleći sakrament bolesničkog pomazanja (također nazvan krajnje pomazanje ili posljednji obredi), vidjet ćete zašto.
Mnogi svećenici svjedoče nevjerojatnim trenucima tjelesnog ili duhovnog ozdravljenja podjelom ovog sakramenata.
Jedna priča od vlč. Bart Juncera doista pokazuje snagu bolesničkog pomazanja.
Imao sam priliku razgovarati s vlč. Juncerom župnik župe St. Odilo i Nacionalnog svetišta siromašnih duša u Berwynu, Illinois. Crkva sv. Odila jedina je župa u Sjedinjenim Državama posvećena dušama u čistilištu, koja je 1928. odobrena kao svetište siromašnih duša, prenosi Aleteia.
Poziv u noći
Prije gotovo 15 godina, jedne hladne siječanjske noći u Chicagu, vlč. Juncer je primio telefonski poziv od obitelji iz medicinskog centra Sveučilišta Rush.
Otac 42-godišnjeg bolesnika s rakom hitno je tražio svećenika: liječnici su upravo rekli da njegov sin neće izdržati noć.
“Sjećam se da je vani padao snijeg kad sam ušao”, prisjetio se. “Ova je obitelj bila izvan grada, pa je otac nazvao najbližu župu i pitao bih li došao dolje i održao njegovu sinu bolesničko pomazanje.”
Otac Juncer podijelio je sakrament i otišao, žalostan za mladićem koji je umirao. Nije očekivao da će se više čuti s obitelji.
Drugi telefonski poziv
Umjesto toga, četiri mjeseca kasnije, u travnju te godine, primio je šokantan telefonski poziv. “Sjećam se da je bilo lijepo sunčano proljetno jutro kad su me nazvali u župni ured”, rekao je.
Glas s druge strane je rekao: “Sjećate li se da ste izašli u siječnju i dali bolesničko pomazanje 42-godišnjem čovjeku koji je umirao od raka?
“Toga se vrlo dobro sjećam”, odgovorio je vlč. Juncer.
“Još uvijek sam živ”, rekao je glas s druge strane. “A ovo je još nevjerojatnija stvar, oče. Upravo sam se vratio od liječnika i rekli su da nema više znakova raka. Ne mogu objasniti kako je nestao. Ali nestao je.”
Čovjek je poslao vlč.. Junceru pismo s pojedinostima cijele priče kako bi je mogao zabilježiti.
Ozdravljenja nisu rijetka
Vlč. Juncer je naglasio kako ovakva čudesna ozdravljenja nisu rijetka pojava kod sakramenata, kao što je slučaj s mladom ženom koja je ozdravila dok se klanjala Presvetom oltarskom sakramentu.
“Vidio sam slične stvari kako se ljudi oporavljaju nakon primanja sakramenata, ali to je bilo najdramatičnije čega se mogu sjetiti”, rekao je. “Čak su nas u sjemeništu, dok smo proučavali ovaj sakrament, savjetovali da ponekad ima čudesnih ozdravljenja i da budemo spremni na to. I jedna je stvar kada si sjemeništarac, učiš i slušaš o tome, ali onda je autentičnije kad ti se to stvarno dogodi.”
Priča vlč. Juncera otkriva zašto točno katolici zovu svećenika u hitnim slučajevima. Naravno, u većini slučajeva sakramenti vjerojatno neće dovesti do dramatičnog fizičkog ozdravljenja. Ali duhovno iscjeljenje i emocionalni mir koje netko dobiva od sakramenta jednako su važni.
Važnost bolničkog kapelana
Kada je vlč. Juncer je služio kao kapelan u katoličkoj bolnici, rekao je da bi liječnici redovito zastali i rekli mu: “Oče, ti si ovoj bolnici važniji od mene. Ne možemo bez vaših molitava.”
Čak i ako ti medicinski stručnjaci nisu bili katolici ili čak religiozni, prepoznali su važnost kapelanove molitve i njegove prisutnosti za pacijente o kojima su skrbili.
Snaga sakramenata postaje jasna u ovim dramatičnim situacijama života i smrti, na način koji bismo mogli zaboraviti tijekom našeg užurbanog svakodnevnog života. Ali čak i ako zaboravimo, sakramenti su i dalje tu, uvijek spremni za nas kada ih trebamo. Bogu hvala!
