kad penzija bude premala
i ja si više ne budem mogao pomoći,
ne traži tada velike riječi!
Kad budem hendikepiran
i ne budem se mogao s time pomiriti,
kad kao stranac
već godinama radim u tvojoj zemlji
pa iznenada ostanem bez posla,
nemoj tada tražiti velike riječi!
Kad teško obolim,
bez nade da ću ozdraviti,
kad budem od boli htio plakati
zabrinut za svoju obitelj,
nemoj tada tražiti velike riječi!
Kad budem satrven,
nasmrt umoran i sasvim sam,
ponižen od vlastitih gluposti,
kad me iznenada zatekne noć
u kojoj nema zvijezda,
nemoj tada tražiti velike riječi!
(Phil Bosmans: Cvijeće sreće moraš saditi sam)
