Ali tko se ozbiljno udubi u razmišljanje o snazi riječi, doći će do zaključka: jedna kriva riječ može nekome uništiti život, jedna riječ dobrote može nekome promijeniti život na bolje i to u onome trenutku kad je mislio da mu baš nitko ne može pomoći.
Stoga nam treba biti jasno koliko je za čovječanstvo važno, da se ne priča samo o novcu, ratu, moći i koristi; nego da se i o Bogu mora pričati.
Riječ Božju – nju trebamo kao kruh svagdašnji. Trebamo ljude koji će o toj Riječi govoriti upravo zato jer nam je Božja Riječ postala stranom. O tome bismo trebali razmišljati i onda kad slušamo propovijed, koja je preduga, nejasna…, pa se zbog toga ljutimo, psujemo…
Teško je danas naviještati Riječ Božju u ovakvom svijetu, koji je prezasićen svakom vrstom senzacije. Služba riječi nam je postala teška. Ponekad se svećeniku današnjice čini da mu se događa upravo kao i proroku Jeremiji, koji se srdio zbog preteškog životnog zadatka. Svećeniku današnjice često se čini kako je riječ koju on propovijeda, upućena samo posebnima, ili pak ludama. Ali on mora nositi teret riječi. O tome bismo također trebali razmišljati kad god uzdišemo pod teretom nedostataka navještaja. Umjesto da psujemo, radije bismo trebali moliti jedni za druge: da Bog dadne dar pravih slušatelja onima koji slušaju, a onima koji propovijedaju da dadne milost pravih navjestitelja; da nas Bog u svakoj svojoj riječi uzdržava, da nam svaka Njegova riječ postane kruh istine, za čim žeđa naša duša, pa čak i onda ako sve to ne uspijemo do kraja razumjeti…
Papa Benedikt XVI.
