Gotovo nitko osim stranaca i hodočasnika koji dolaze u župu ne zna da se taj kip nalazi u crkvi u župi Tihaljina koja je udaljena od Međugorja nešto manje od 40 kilometara. Gospin kip privlači mase hodočasnika, pa u ljetnom periodu rijetko prođe dan da se ne slavi i do deset misa na stranim jezicima. Tako je Marija ostala skrivena, ali neviđeno privlačna u malom hercegovačkom selu koje ne broji više od tisuću stanovnika. I važna napomena – u materijalnom smislu selo uopće ne profitira od Gospe. Zanimljiv je podatak da kip također nema nikakvu materijalnu vrijednost, izliven je od jeftine plastike. Kupljen je u Italiji sedamdesetih godina prošloga stoljeća za malu novčanu vrijednost, ali ima snažnu duhovnu pozadinu – novac za kip su darovale siromašne seoske djevojke.
U prošlosti je postojala svijest kod ljudi da kip Bezgrešne mogu dostojno kupiti samo nevina dječja srca. Kao što Marija u vrijeme svoga zemaljskog života nije plijenila pažnju nekim statusom, moći ili bogatstvom, tako ljepota i privlačnost ovoga kipa nisu posljedica njegove materijalne i umjetničke vrijednosti. Hodočasnike iz svih krajeva svijeta privlači njegova jednostavnost. On dočarava ono što je Marija doista bila: jednostavna židovska djevojka. Premda je događaj njezina Bezgrješnoga začeća izuzetan i tajanstven, Marija je živjela kao djevojka svoga vremena, iščekujući Mesiju poput svake druge mlade Židovke.
Veličina i dubina njezina bića upravo se očituje u njenoj jednostavnosti i skrovitosti. To možemo vidjeti u svim segmentima njezina života, a osobito u božićnom otajstvu. Marija je rodila Isusa u pećini, van svake udobnosti toploga doma, vreve i svjetala grada
Za ljude našega vremena ne možemo reći da se dobro osjećaju u svojoj koži, tj. u običnosti svojega života. Svatko bi htio istaknuti svoju posebnost, što Marija nije činila, iako je imala značajan razlog – nosila je Bogočovjeka pod svojim srcem. Ljudima više nije zanimljiv život u poniznosti, jednostavnosti, pobožnosti i poslušnosti. Ove osobine postale su znak neuspjeha i ljudske slabosti. Ali Marija je bila doista takva, nenametljiva i samozatajna. Zato se i svidjelo Bogu da postane Njegovom majkom (G. de Montfort).
Veličina i dubina njezina bića upravo se očituje u njenoj jednostavnosti i skrovitosti. To možemo vidjeti u svim segmentima njezina života, a osobito u božićnom otajstvu. Marija je rodila Isusa u pećini, van svake udobnosti toploga doma, vreve i svjetala grada. Svjetlo koje je obasjalo štalicu bilo je silnije od svih ljudskih svjetiljki. Neugledna hladna prostorija odjednom je privukla mnoštvo siromašnih pastira, običnih malih ljudi, a potom i ugledne mage. Marija je također činila sve što i druge židovske majke, prikazala je svoga Prvorođenca u Hramu. Bog je u životu nije izuzeo ni patnje progonstva, života u tuđinskoj zemlji. Radila je i naučila Sina radu, ali je prepoznala i vrijeme kada ga je trebala pustiti da slijedi Očevu volju. U svojoj običnosti Marija je i djevica i majka, zaštitnica i učiteljica, žena vjere i žena nade, smijeha i žalosti. Svi događaji iz Marijina života su tako obični i svakodnevni, ali time u sebi sadrže trajnu vrijednost. Marija nije pomodarka svoga vremena, kao mi današnji ljudi, ona živi neprolazne vrednote. Tu se nalazi sva njezina ljepota i njezina privlačna snaga. Ona nam trajno pokazuje dijete Isusa koje nije rođeno u modernom domu niti je ležalo povijeno u markirane pelenice. Isus nije imao skupa kolica, već neugledne jasle. Premda je Krist Kruh koji hrani cijeli svijet svoj kruh je morao zaraditi. A tome ga je naučila Marija, naša Majka.
Njezin kip u već spomenutoj crkvi u gotovo nepoznatom malom selu može biti simbol duhovne ljepote majčinstva i onih vječnih vrijednosti koje su danas u svijetu blještavila i moći zaboravljene. Sva bogatstva i ljepote ovoga svijeta ne mogu čovjeka ispuniti i učiniti sretnim ako ne zaviri u pećinu k Mariji i ne doživi običnost i jednostavnost maloga čovjeka, kakva je bila i naša Nebeska i Bezgrešna Majka.
Mirela Primorac/Svjetlo riječi
