Osim apostola, koji su imali mnoge darove ozdravljanja, u Bibliji se posebno ističe starozavjetni prorok Elizej (= moj Bog je spasenje), nasljednik proroka Ilije iz 9. st. prije Krista.
Ovaj je čudotvorac, pored ostaloga, ozdravio Naamana Sirca koji je bolovao od neizlječive bolesti gube. Poručio mu je da se sedam puta okupa u rijeci Jordanu. Iako nevoljko, Naaman je to učinio te je ozdravio po molitvi Božjega proroka (usp. 2 Kr 5,1-17). U Bibliji se govori o darovima (množina) ozdravljanja jer se ozdravljenja događaju na tri područja našega života: na tjelesnom (ozdravljenje od bolesti raka, gluhoće, sljepoće itd.), na emocionalnom ili duševnom (ozdravljenje od ljubomore, tjeskobe, depresije i sličnih bolesti) i na duhovnom (ozdravljenje od ogorčenosti, pohlepe, krivnje, bludnosti itd.). Iako, dakle, postoje tri glavna područja ozdravljenja, darovi ozdravljanja su još raznovrsniji.
Tako na području fizičkoga ozdravljenja netko može imati dar ozdravljanja od raka, tumora, a netko drugi od bolesti kostiju i kralježnice, a treći od bolesti srca i krvnih žila. Ozdravljenje može doći na različite načine. Najčešće se postiže preko dodira vjere, polaganjem ruku i mazanjem uljem. Tako sv. Jakov u svojoj poslanici kaže: Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se (Jak 5,14-15).
Ovaj tekst upućuje i na sakrament bolesničkoga pomazanja. Ozdravljenje se dobiva i izgovaranjem riječi vjere. Tako imamo primjer kako Isus na daljinu ozdravlja slugu rimskoga satnika koji je s velikom vjerom i poniznošću rekao: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će sluga moj (usp. Lk 7,1-10). Osim polaganjem ruku (dodirom) ili izgovaranja riječi (molitvom), ozdravljenje može nastupiti i samom prisutnošću neke svete, pobožne osobe preko koje se očituje Božja ozdravljujuća prisutnost. Kad je Isus prolazio kroz sela i gradove, nailazio bi na bolesnike po trgovima koji su molili da mu samo dotaknu haljine.
I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi (usp. Mk 6,56). Slično su činili i apostoli Petar, čija je sama sjena ozdravljala (usp. Dj 5,15) i Pavao, čiji su rupci i odjeća ozdravljali bolesnike i izgonili zloduhe (usp. Dj 19,11-12). I danas se slično događa preko relikvija svetaca.
Evanđelist Marko tvrdi da darovi ozdravljenja pripadaju svim vjernicima (onima koji uzvjeruju), a ne samo apostolima i svećenicima; oni će, pored ostaloga, polagati ruke na nemoćnike, i bit će im dobro (usp. Mk 16,17-20). Postojanje karizme ozdravljanja raspoznaje se na sljedeća tri načina: a) po nutarnjem svjedočenju Duha Svetoga (Rim 8,16), b) po posebnoj sposobnosti da vjerujemo u tjelesno ozdravljenje nekoga i c) po velikom osjećaju sućuti koja nas potiče na djelovanje (usp. Mt 20, 34). Kroz povijest Crkve uvijek je bilo pojedinih kršćana s karizmom darova ozdravljana, poput sv. Ante Padovanskoga, sv. Padra Pija i dr. I danas ima mnoštvo kršćana s ovom karizmom, kao što su s. Briege McKenna i o. James Manjackal, katolički bračni par Judith i Francis MacNutt (usp. Christian Healing Ministries) i mnogi drugi. Izvor: Svjetlo riječi/piše fra Josip Ikić