Fatimska poruka je i obećanje i uvjet. Gospa razumije kako je ljudsko srce stvoreno da bude sretno. Ona također razumije da je naša sreća uvjetovana.
Što je srž fatimske poruke? Srce fatimske poruke je božanska zapovijed. Grijeh dovodi do nezadovoljstva, jada. Prestanite griješiti, pokajte se za svoje grijehe i uživat ćete u Božjem blagoslovu i sada u ljudskom vijeku i u vječnosti.
Fatimske objave posebice se temelje na objavama koje nalazimo u Novom zavjetu. Ako postoji jedna tema koja se provlači kroz Novi zavjet, to je savez ili ugovor između Isusa Krista i onih koji vjeruju u njegovo ime.
Može se pronaći preko stotinu i pedeset obećanja u Novom zavjetu, koja se uglavnom nalaze u četiri evanđelja. Evo tek nekoliko njih: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan... Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko... Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe.“
BILATERALNI SPORAZUM
Novi Zavjet ne bi bio savez, ne bi bio ugovor da nije bilateralan (obostran). Moramo odgovoriti na Božje uvjete da bismo uživali u njegovom obećanju mira u ovom životu i vječnoj radosti u budućem životu. Moramo željeti pokajati se, moramo željeti moliti, moramo željeti oprostiti, moramo željeti biti ponizni, moramo željeti biti čestiti, moramo željeti vjerovati, moramo željeti imati povjerenja, moramo željeti voljeti sve do smrti i one koji nas možda nisu voljeli, koji su nam se protivili, koji su nas progonili, koji su nas čak mrzili. Moramo koristiti svoju slobodnu volju – zato i imamo slobodnu volju – kako bismo mogli predati ono što mi želimo da bismo činili ono što Bog želi. U ovoj jednoj jedincatoj deklarativnoj rečenici izložen je Novi zavjet - novi savez - novi ugovor.
Što je srž fatimske poruke? Ljubite Boga svim srcem svojim i bit ćete sretni. Odbijete li biti poslušni Bogu, bit ćete nesretni. Grijeh dovodi do nezadovoljstva. Izvršavanje Božje volje preduvjet je za mir sve do smrti i vječne radosti s Bogom u nebu.
Zašto je tako teško danas živjeti fatimsku poruku? Zašto nam je Blažena Djevica Marija trebala dati fatimsku poruku u našem stoljeću (ovaj tekst je napisan 1991. prim. prev.)? Zašto je u našem stoljeću bilo više smrtno nastradalih u ratovima nego u svim ratovima u povijesti čovječanstva do 1900. godine? Zašto Crkva ima više mučenika od 1900. godine naovamo nego u svih devetnaest stoljeća od prvog mučeništva utemeljitelja kršćanstva na Kalvariji? Zašto u ovo doba svjetskog prevrata Crkva prolazi kroz najtežu krizu u njezinoj cjelokupnoj višestoljetnoj povijesti? Zašto je tako važno što nam u našem vremenu Marija govori: Učinite što god vam moj sin rekne i bit ćete sretni?
Osnovni razlog je u tome što je suvremeni čovjek dosegao povijesnu točku koju se ne ustručavam nazvati samo-idolopoklonstvom. Drevni Egipćani i Babilonci štovali su idole, zlatnu telad. Kršćanske zemlje ubrzano postaju poganske. Nakon trideset godina poučavanja o nekršćanskim religijama, uvjeravam vas da je bit poganstva idolatrija. Suvremeni svijet provodi najpodmukliji oblik idolopoklonstva - obožavanje sebe.
U ime prava na izbor, svake se godine ubija više od 60 milijuna nerođene djece diljem svijeta. Ovaj globalni genocid zaštićen je onim što se nekad nazivalo građanskim pravom. Bolji izraz bio bi necivilizirana anarhija. U ime slobode srušen je cijeli moralni poredak. Kao da je Deset zapovijedi danas zastarjelo. Srce novog morala postalo je oponiranje stvorene volje Božjoj volji.
DEMONSKI PRITISAK
Zašto je tako teško u našem vremenu živjeti prema zapovijedima Isusa Krista i uputama Gospe da činimo sve što nam njezin sin rekne da učinimo? Razlog je bolno očigledan. Sljedbenici Krista i štovatelji Marije su pod nadljudskim pritiskom. Ja bih to nazvao demonskim pritiskom da se prilagode bezbožnosti našeg doba u kojoj nema mjesta za Krista. Upravo ta bezbožnost je u korijenu suvremenog nemorala. To je odustajanje od vjere u Isusa Krista, Boga živoga. Pogotovo u življenju prema Isusovim zapovijedima, u svladavanju naših strasti a ne podilaženju grijesima tijela, koji su u naše vrijeme uzdignuti do mistične moralnosti. Oni koji u svojoj oholosti odbijaju podvrgnuti svoje umove poniznoj vjeri Isusu Kristu uvijek završavaju gubeći svoju moć volje i kontroliranja svojih tjelesnih strasti. Oholost je roditelj požude. Nalazimo se pod stalnim demonskim pritiskom da se poklonimo sebičnosti, nevjeri i bludu našeg doba.
Kako danas živjeti prema fatimskim porukama? Ono što smo pozvani učiniti, ljudski je nemoguće. Moramo, dakle, kao uvjet za opstanak imati pristup nadljudskim sredstvima i upotrebljavati ih. Moramo koristiti izvore nadnaravne milosti koju nam Krist osigurava da bismo zadobili svjetlo koje nam je nužno za naš um i snagu koju trebamo za našu volju. Ako nema tih nadnaravnih sredstava da se učini ono što je nadljudsko, fatimska će poruka postati fatimska bajka. Ili ćemo se uteći izvorima božanske milosti dostupne putem molitve i sakramenata ili ćemo postati žrtve u ratu između sljedbenika sotone i sljedbenika Isusa Krista.
Samo herojske obitelji preživjet će ovaj rat. Samo herojski biskupi, samo herojski svećenici preživjet će ovaj globalni sukob između sila tame i sila svjetla. Samo herojske osobe posvećenog života moći će opstati. Samo herojski muškarci, žene i djeca ostat će katolici i kršćani i vjerni sljedbenici Marijinog sina u nadolazećem vremenu.
DOBA MUČENIKA
Ovo je doba mučenika. Nisam siguran što je teže, umrijeti mučeničkom smrću ili, kao što smo pozvani činiti, živjeti životom mučenika. Gdje možemo dobiti svjetlo i snagu koja nam je potrebna da bismo opstali duhovno živi u suvremenom svijetu? Izvori su dostupni. Oni su neprestana, ponizna molitva i često primanje sakramenata i pobožnost prema Isusu Kristu prisutnom u svetoj euharistiji.
Što to znači neprestana molitva? Pod tim podrazumijevamo stalnu spremnost da vršimo Božju volju. Takvu molitvu nazivamo molitvom srca. To je stalno raspoloženje duše vjernika, poput djeteta koje želi učiniti sve što Isus želi od njega - ovdje i sada. Pitam ga: „Gospodine, što želiš da učinim?“ Tada donosim odluku da ću to učiniti. I onda to izvršim.
Što to znači često primanje sakramenata? Mislim da je potrebno barem jednom mjesečno ili bolje dvaput mjesečno ići na ispovijed (sakrament pokore). Jasno mi je kako ovo može biti teško, ali također mi je jasno kako je to nužno. Ako postoji jedna stvar koju je Gospa naglasila u Fatimi, bio je to je imperativ pokajte se. I to je sve što podrazumijeva sakrament pokore. To je sakrament pokajanja. Ponizno priznajemo svoje grijehe i primamo od Krista, preko njegovog svećenika, oproštenje svojih grijeha i snagu koju trebamo kako bismo odoljeli grešnim kušnjama.
Što to znači često primanje svete euharistije? Pod tim podrazumijevamo, ako je to moguće, svakodnevnu svetu misu i pričest. Euharistija je oboje – žrtveni sakrament i pričesni sakrament. Zadobivamo milost nazočnošću na misi i primanjem pričesti. Bez ove milosti, kao što je Krist rekao, ne možemo zadržati Božji život koji smo primili na krštenju. S ovom milosti možemo hvatati zmije, možemo popiti čak i smrtonosni otrov – smrtonosni otrov poganskog svijeta u kojem živimo - i preživjeti. Uistinu, možemo se odmaknuti od demonskih pritisaka koje naše doba donosi u naše živote.
Ako želimo živjeti ovu fatimsku poruku moramo zadobiti naviku da svakodnevno provodimo neko vrijeme pred Presvetim Oltarskim Sakramentom (koliko možemo) – pred Isusom Kristom koji je među nama na zemlji. Moji prijatelji, ovo nije pobožna retorika. Ni manje ni više dogodila se prava renesansa neprekidnog euharistijskog klanjanja koja se širi se iz jedne države u drugu. U nedavnom razgovoru s jednim irskim biskupom, rečeno mi je da se u petnaest župa u njegovoj biskupiji provodi euharistijsko klanjanje dvadeset i četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kao bivši tajnik našeg Svetog Oca, taj biskup zna gdje se može zadobiti snaga koja nam je potrebna za preživljavanje u suvremenom svijetu.
U životu su nam potrebna čuda. Ako nam je donijeti sažetak ovog simpozija (vidi informaciju na kraju teksta, prim. prev.), bila bi to zapovjedna rečenica: „Očekujte čuda.“ Zašto ne? Isus Krist je na zemlji - sveta euharistija upravo to označava. To je isti Isus koji je začet u utrobi Marije iz Nazareta, koji je napravio svoje prvo čudo u Kani, jer ga je zamolila njegova majka. To je isti Isus koji je propovijedao mnoštvu i koji je nahranio pet tisuća gladnih ljudi s pet kruhova i dvije ribe. To je isti Isus koji je izliječio oduzetoga, dao vid slijepima i vratio zdravlje gluhonijemima. Isus koji je uskrisio Lazara iz groba isti je Isus koji je sada na zemlji. To je Marijin Sin. Da nije Marije, ne bi bilo ni Isusa Krista. Euharistija je započela u utrobi Marije. I upravo taj Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu je onaj koji je bio raspet na Kalvariji, a zatim uskrsnuo na Uskrsnu nedjelju.
ISUS JE OVDJE
Isus je ovdje. On je ovdje na zemlji, u svakom svetohraništu svake katoličke crkve u svijetu. Da bismo danas živjeli fatimsku poruku, trebamo svakodnevna čuda milosti u našim životima. Čudo svjetla da vidimo istinu u svijetu koji zapada u sve veću tamu. Čuda hrabrosti da stojimo čvrsto u svijetu koji je poludio u svom traženju užitka i ugađanja sebi. Trebamo čuda vjere da vjerujemo da naš život ne završava smrću, da imamo život vječni koji nas čeka - hvala Bogu - život koji nas čeka u zori vječnosti.
Trebamo čuda nade da se pouzdamo u Marijinog Sina u svijetu koji je izgubljen u beznađu. Trebamo čuda ljubavi u svijetu koji ubija, u svijetu koji je u stalnom sukobu zbog svoje nevjere u Isusa Krista, a on je Ljubav koja je postala čovjekom. Sva ta čuda daje nam na raspolaganje Isus, sin Marijin pod uvjetom da vjerujemo da je on među nama u sakramentu euharistije. Tek tada, ali samo tada, živjet ćemo fatimsku poruku i nastaviti je živjeti u beskrajnim obilju tog vječnog života za koji smo stvoreni.
Dijelovi predavanja p. Hardona održanog 1991. godine na Nacionalnom simpoziju o Fatimi, na Sveučilištu Felician u Lodi, New Jersey
