Sve što vjernik je i što ima treba biti predano Bogu i službi Bogu. Ništa manje od toga da vjernik preda sebe i sve što ima za slavu Božju. Sveto Pismo je u tome vrlo strogo i određeno. Bez isključenja, Biblija zahtjeva potpuno posvećenje. Pogledajmo kako je to jasno: « Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe (svoja tjelesa) kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno.»(Rimlj.12:1-2)
Ovdje vidimo jasno kako se:
Predanje i posvećenje de zahtjeva – apostol to jako naglašava riječima «zaklinjem vas» prinesite sebe ( drugi prijevod kaže «svoja tjelesa) ne prilagođavajte se ovome svijetu promijenite se.
Vjernik je pozvan da prinese sebe Bogu. Važnost ljudskoga tijela ne smije biti zanemarena. Nešto što se najviše na ovoj zemlji može zloupotrijebiti je ljudsko tijelo. Čovjek zloupotrebljava, ili zanemaruje ili ignorira svoje tijelo:
Prekomjernim jelom ne aktivnošću pretjeranom aktivnošću mučenjem, borbom ili ubijanjem uzimanjem štetnih supstanci kada se previše brine za izvanjsko, a zanemaruje unutarnje, kada nema ravnoteže kada uzima previše ili premalo odmora
Lista tih zloupotreba može ići dalje i dalje. Ali i ovo što smo spomenuli, ukazuje kako, vjernik treba prinijeti svoje tijelo kao živu žrtvu Bogu. Bog poštuje i zahtjeva ljudsko tijelo. Bog se ne interesira samo za čovjekovu dušu. Bog je živo zainteresiran za tijelo svake osobe. To ne možemo jače i čišće naglasiti. To se jasno vidi kada se uspoređuje svijetski i Božji pogled na ljudsko tijelo.
Tijelo osobe nije stvoreno:
za samu sebe, da živi kako želi, i da čini što želi, za druge: da živi samo za obitelj, za ženu, muža, djecu, roditelje, poduzeće, partnere ili za radnike, da bude nešto: kuća, zemlja, zanimanje, novac, auto, vlasništvo, silu, zabavu itd.
Tijelo treba biti predano Bogu i samo Bogu. Bog zahtjeva da naše tijelo bude predano Bogu. Bog traži tijelo kao živu žrtvu. Živa žrtva znači, neprekidno, kontinuirano žrtvovanje, ne samo predanje od slučaja do slučaja, na neki blagdan, primjerice. To znači živu žrtvu svuda gdje se osoba nalazi, a ne samo u Crkvi, mjerice. Živa žrtva znači, dragovoljna odluka osobe i cijeli život za Boga. Živa žrtva znači, da odlučno i aktivno koristimo naše tijelo za službu Bogu kako bismo proslavili Boga u ovome svijetu. «Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi, jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!» (I.Kor.6:19-20)
Koja je svrha posvećenja i predanja svoga tijela?
Razlog zašto osoba treba predati svoje tijelo u žrtvu živu Bogu je dvojak:
posvećenje i predanje tijela Bogu je prihvatljivo za Boga. To znači da to jako ugađa i zadovoljava Boga. Bog se posebno raduje i prihvaća posvećeno i predano tijelo vjerujuće osobe koja svojim tijelom slavi Boga. To je nešto što vjernik treba neprestano istraživat, kako da udovolji Bogu. «Zato mu se uporno nastojimo svidjeti, bilo da ostajemo tu (u tijelu), bilo da odlazimo (iz njega)» (II. Kor. 5:9) Posvećenje i predanje tijela Bogu je svrsishodna služba vjernika. To je logičan čin razuma nakon razmišljanja i oživotvorenja što i kako nešto za Boga učiniti. Tu odluku našega razuma i volje možemo realizirati jedino udovima našega tijela. Služba znači štovanje i služenje Bogu.
«Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama. Niti više dajite svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom već pod milošću.» (Rimlj. 6:12-14)