Kao prvo, moramo tražiti mudrost.
„Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje oblino i bez prigovor, i dat će mu je” (Jakovljeva 1:5). Tražeći mudrost, moramo također vjerovati da je Bog milostiv i spreman odgovoriti na naše molitve: „Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja” (Jakovljeva 1:6; vidi također Marka 11:24). Dakle, moliti se u skladu s Božjom voljom uključuje traženje mudrosti (znati Božju volju) i traženje u vjeri (pouzdati se u Božju volju).
Navodim sedam biblijskih uputa koje će voditi vjernika u molitvi u skladu s Božjom voljom:
1. Molite se za ono za što Biblija zapovijeda da se molite. Rečeno nam je da se molimo za svoje neprijatelje (Matej 5:44); da Bog pošalje misionare (Luka 10:2); da ne padnemo u napast (Matej 26:41); za službenike Riječi (Kološanima 4:3; 2. Solunjanima 3:1); za one koji su na vlasti (1. Timoteju 2:1-3); za pomoć u nevoljama (Jakovljeva 5:13); i za izlječenje braće i sestara (Jakovljeva 5:16). Gdje Bog zapovijeda molitvu, možemo se moliti sa sigurnošću da molimo u skladu s Njegovom voljom.
2. Slijedite primjer pobožnih ljudi iz Svetoga pisma. Pavao se molio za spasenje Izraela (Rimljanima 10:1). David se molio za milosrđe i oprost kada je sagriješio (Psalam 51:1-2). Prva crkva se molila za odvažnost u svjedočenju (Djela apostolska 4:29). Ove molitve bile su u skladu s Božjom voljom i slične molitve danas mogu to također biti. Kao što je bilo s Pavlom i prvom crkvom, uvijek se moramo moliti za spasenje drugih. Što se nas tiče, moramo se moliti kako se David molio, uvijek svjesni naših grijeha, donoseći ih pred Boga prije no što zasmetaju našemu odnosu s Njim i spriječe naše molitve.
3. Molite se s pravom motivacijom. Bog neće blagosloviti sebične motive. „Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama” (Jakovljeva 4:3). Također se trebamo moliti ne kako bi se naše „uzvišene“ riječi čule i da bi nas drugi vidjeli, nego većinom u privatnosti i tajnosti, kako bi nas naš Nebeski Otac čuo u tajnosti i nagradio u javnosti (Matej 6:5-6).
4. Molite se u duhu opraštanja prema drugima (Marko 11:25). Duh gorčine, ljutnje, osvete ili mržnje prema drugima spriječit će naša srca da se mole u potpunoj podložnosti Bogu. Isto kao što nam je rečeno da ne donosimo prinose Bogu dok između nas i drugoga kršćanina postoji sukob (Matej 5:23-24), na isti način Bog ne želi naše molitve dok se ne pomirimo s braćom i sestrama u Kristu.
5. Molite se sa zahvalnošću (Kološanima 4:2; Filipljanima 4:6-7). Uvijek možemo pronaći nešto za što možemo biti zahvalni, bez obzira koliko smo opterećeni svojim željama ili potrebama. I najveći patnik koji živi u ovome svijetu otkupljujuće ljubavi i koji pred sobom ima ponudu neba, ima razloga da bude zahvalan Bogu.
6. Molite se ustrajno (Luka 18:1; 1. Solunjanima 5:17). Uvijek trebamo ustrajati u molitvi, ne odustati i ne obeshrabriti se zato što nismo primili neposredan odgovor. Dio molitve u Božjoj volji je vjera da, bilo da odgovori s „da“ ili s „ne“, prihvaćamo Njegov sud, pokoravamo se Njegovoj volji i nastavljamo se moliti.
7. Oslonite se na Božjega Duha u molitvi. Ovo je predivna istina: „Mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete” (Rimljanima 8:26-27). Duh nam pomaže kad se molimo. U vrijeme najdublje potištenosti ili tuge, u onim trenucima kad se osjećamo kao da ne možemo moliti, imamo utjehu da znamo da se Sveti Duh zapravo moli za nas! Kako divnog Boga imamo!
Kakvu sigurnost imamo kad nastojimo hoditi u Duhu, a ne u tijelu! Onda imamo pouzdanje da će Sveti Duh ispuniti svoje djelo u predstavljanju naših molitava Ocu u skladu s Njegovom savršenom voljom i vremenom, i možemo se opustiti znajući da On čini da sve pridonosi našemu dobru (Rimljanima 8:28).
