Sućut, samilost i suosjećanje su izrazito kršćanske kreposti i vrijednosti. Pa ako treba reći, zašto ne priznati da je i najlošiji kršćanski svijet daleko bolji od najboljega poganskoga. Kršćanstvo pretpostavljamo poganskomu duhu sadašnjice, jer u kršćanskomu svijetu ima mjesta za bolesne i sakate, za stare i slabe, za hendikepirane i gubavce. U kršćanskomu svijetu ima ljubavi za sve one koje je poganstvo smatralo beskorisnima. Vjerujemo u Krista i uvjereni smo da i puka brojka suvremenih kršćana - na crti svih onih kršćanskih velikana i svetaca - mogu promijeniti lice ove zemlje. Svima onima koji priželjkuju svijet bez Krista trebalo bi savjetovati da si predoče takav svijet bez svega onoga što je došlo s Kristom na ovu zemlju. I uvjeren sam da bi i nesvjesno u sebi vapili: Dođi, Gospodine Isuse Kriste! Unesi, Kriste, nešto svoga svjetla u ovu našu noć i tamu. Njemački je filozof Sloterdijk - inače agnostik - je rekao da možemo očekivati doba kad će na svjetlo dana izroniti s antičkom oporošću i žestinom te predkršćanskom nesmiljenošću sva razlika između pobjednika i gubitnika.
Kako samo vrijeme brzo protječe! Davno je kardinal se Ratzinger rekao: “Trebamo se samo na trenutak zamisliti: Što bi bilo kad bi u čovječanstvu iznenada nestala, kad bi iščeznula vjera u Božje utjelovljenje. Mjesta i zemlje u kojima je slavio svoje slavodobiće ateizam, neprijateljstvo protiv Boga i Krista, daju nam naslutiti nešto od stravičnosti tame koja bi u tomu trenutku ovladala zemljom. Kad na to promislimo ili se toga sjetimo, vjerujem da ćemo prestati jadikovati o nezbiljnosti kršćanstva u svjetskoj povijesti. Bog svojim utjelovljenjem nije dočarao na ovaj svijet zemaljski raj, kako bismo mi to možda željeli. Svijet je ostao prepun nevolja i muka. Ali je podjenuo u svijet svjetlo ljubavi i smilovanja i više ne dopušta da se to svjetlo utrne. Stoga moramo iznovice otvoriti svoje srce za to svjetlo u svomu životu.”
