Kakvim besmislicama dopuštamo da nadjačaju pozitivne misli i uvedu nas u strah? Što je to čemu robujemo uslijed nepovjerenja? Stres, vječni katalizator loših misli, u takvim situacijama preuzima vlast nad svima nama. Pravi blokadu, koja onemogućuje da vidimo ispravno te da se u vjeri oslonimo na Boga. Gurajući negativne primisli u naš život i svugdje oko nas, Sotona želi postići svoj cilj; da ne vjerujemo Bogu da će se pobrinuti za nas. Vrlo lukavo, zna da ćemo nastojući da riješimo probleme, u kolotečini dana, preskočiti molitvu, Bibliju, pa i samoga Boga.
"Gle u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj" (Iz 49,16).
Znajući to, kako se i zašto tako olako predajemo strahu i stresu?
Bog poznaje i razumije naše potrebe. Strah je neizbježan, istina, ali povjerenje je prijeko potrebno. Jer kada se nađemo u određenoj situaciji u kojoj je negativan osjećaj potpomognut panikom i nesigurnošću, kao da se nalazimo u grču iz kojega se ne možemo osloboditi.
Stoga se nanovo postavljaju sljedeća pitanja: ''Vjerujete li u Boga? Vjerujete li Bogu?''
Jer postoji razlika.
Vjerovati u Njega znači priznati Njegovu prisutnost, važnost i postojanje.
No vjerovati u Njega ponekad znači i usred oluje, koja je uzburkala naš unutarnji svijet, vjerovati da ćemo vidjeti mirno more. Vjerovati Bogu znači biti i ostati uz Njega kroz lijepe i manje lijepe trenutke, ne samo onda kada naiđemo na prepreku koju sami ne možemo prijeći. Znajući da je sam Nebeski Otac na našoj strani i da ''navija'' za nas, čemu se preopterećivati i preanalizirati situacije u kojima se nađemo?
''Bit će uredu''- klišej je s razlogom.
To Bog stalno govori za nas.
