Kada zamišljamo zagrobni život, može biti primamljivo razmišljati o čistilištu kao o određenom "mjestu", gdje se duše šalju prije ulaska u raj.
Katolička crkva uči da čistilište nije “mjesto”, nego više nalikuje na jedan “proces”, donosi Aleteia.
Sveti Ivan Pavao II. održao je katehezu o čistilištu tijekom opće audijencije 1999. godine, tumačeći što Crkva uči o čistilištu.
“Očišćenje mora biti potpuno, a to je upravo ono što se misli pod naukom Crkve o čistilištu. Pojam ne označava mjesto, već uvjet postojanja. Oni koji nakon smrti postoje u stanju pročišćenja, već su u Kristovoj ljubavi koji s njih uklanja ostatke nesavršenosti”, rekao je Papa.
Katekizam Katoličke Crkve također pazi da ne označi čistilište kao “mjesto”, već govori o njemu samo u smislu procesa.
Prema KKC, svi koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, a još su uvijek nesavršeno pročišćeni, doista su sigurni u svoje vječno spasenje; ali nakon smrti prolaze kroz pročišćenje, kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u radost neba.
Ovom konačnom čišćenju izabranih Crkva daje naziv Čistilište.
Mi, kao tjelesna bića razmišljamo na “tjelesan” način, stoga su i naše predodžbe duhovnih stvarnosti oblikovane našim iskustvom zemaljskog života. Iako se čistilište može činiti kao mjesto kamo odlaze duše, ono je puno složenije. Ipak, nikada nećemo u potpunosti znati kakvo je ono dok ga sami ne iskusimo.
