Donosimo promišljanje vlč. Krunoslava Pačalata, bivšeg župnika Župe blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici. Vlč. Pačalat je, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara, prikovan za krevet, a s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici gdje se uspješno oporavlja.
Pitali su me razni mladenci da zašto je bacanje buketa i kravate na svadbi loše?! Oni kažu da je to samo običaj. Da, kažem ja, ali je bez veze, jer to je praznovjerje. Naime, poznato je da je u srednjovjekovnoj Engleskoj postojao običaj da neudane djevojke, ako sudjeluju u mladenkinoj sreći i blagoslovu (a znamo da samo Bog daje sreću i blagoslov, i što smo za ako sudjeluju to dužni učiniti), uzmu sebi po dio vjenčanice.
Ali je vjenčanica postajala sve skuplja, pa bi umjesto toga mladenka bacila buket. No, to nije bilo dosta pa je mladenac počeo bacati kravatu. To je nastalo zbog jednakosti spolova. Tko bi što uhvatio od bacanog, to bi značilo da je on ili ona sljedeći na redu. Svašta! Veliko praznovjerje! Ì to je potrajalo do danas. Moje je stajalište da se kršćani vjernici ne bi trebali tako zabavljati. Jer kaže naš narod (ne bez veze) 'da u svakoj šali ima pola istine'. Onda se čudimo zašto neki nemaju sreće ni blagoslova. Zato jer su radi zabave izdali Boga, okrenuli Mu leđa. A ima toliko bezazlenih igara.
Dakle, to se može raditi jednostavno o igri i šali i uz to načinu da se dođe do jedinstvene uspomene na to vjenčanje. Zato se nemojmo igrati ni šaliti praznovjerjem i praznovjernim običajima. Već sam spomenuo primjer šibica. S njima nema igre u slami. Jer će planuti makar se mi samo šalili ili igrali. One imaju svoju funkciju i one će planuti unatoč našoj igri ili šali.