Zdravo, milosti puna, Gospodin je s Tobom. Možeš li, o Djevo Majko, tražiti veće radosti od ove? Ili što može biti uzvišenije od te milosti koja je jedino tebi od Boga dana? Može li se što radosnije ili sjajnije izmisliti? Čudo koje u tebi čovjek zapaža nema sebi ravna, sve je ispod milosti koja je tebi dana; sve je u drugom redu, pa i ono što je najvaljanije, i sve bljeska sjajem koji je manji od toga.
Gospodin s tobom: Tko oda se osmjeli s tobom takmiti? Bog je iz tebe; ima li koga tko ne bi smjesta uzmaknuo pred tobom i još ti radosno priznao prvenstvo i odličnost? Stoga gledajući tvoje odlike koje se uzdižu nad sva stvorenja, tebe radosnim klicanjem zazivam: Zdravo, milosti puna, Gospodin je s tobom. Ti si izvor radosti ne samo ljudima nego i višnjim silama.
Doista si blagoslovljena među ženama jer si ti prokletstvo Eve preokrenula u blagoslov; učinila si da Adam, koji je prije ležao ošinut prokletstvom, po tebi zadobije blagoslov.
Uistinu si blagoslovljena među ženama jer je po tebi zasjao ljudima Očev blagoslov i oslobodio ih od staroga prokletstva.
Uistinu si blagoslovljena među ženama jer po tebi tvoji praroditelji zadobiše spasenje; ti si rodila Spasitelja koji im je pribavio božansko spasenje.
Uistinu si blagoslovljena među ženama jer si bez sjemena donijela plod koji je zemlju obasuo blagoslovom i otkupio je od prokletstva koje je urodilo trnjem.
Uistinu si blagoslovljena među ženama jer, premda si po prirodi samo žena, postala si Božjom Roditeljkom. A ako je utjelovljen Bog onaj kojega si uistinu rodila, s pravom te nazivamo Bogorodicom jer si pravoga Boga rodila.
Ne boj se, Marijo, kod Boga si našla najsjajniju od svih milosti, kod Boga si našla posve nenadmašivu milost, kod Boga si našla milost koja će trajati zauvijek. I drugi su se, i to mnogi, prije tebe odlikovali velikom svetošću, ali nikome nije bila dana punina milosti kao tebi.
Nitko nije uzveličan blaženstvom kao ti, nitko nije urešen svetošću kao ti, nitko uzdignut na toliki stupanj veličanstva kao ti, nikoga nije milost koja čisti pretekla kao tebe, nitko nije zasjao nebeskim svjetlom kao ti, nitko nije uzvišen nad svako dostojanstvo kao ti.
I s pravom, jer nitko nije Bogu pristupio tako blizu kao ti, nitko nije bio bogat Božjim darovima kao ti, nitko nije bio dionikom Božje milosti kao ti. Ti nadmašuješ sve što je među ljudima veliko, ti nadvisuješ sve Božje darove koje je Božja dobrota izlila na bilo koga. Više nego itko drugi obogaćena si posjedovanjem Boga koji u tebi prebiva.
Nitko nije mogao na taj način primiti Boga kao ti, nitko nije mogao uživati Božju prisutnost kao ti, nitko nije dostojan da ga Bog rasvijetli kao što je rasvijetlio tebe. Stoga nisi samo u se primila Boga, utemeljitelja, stvoritelja i gospodara svega, nego se on u tebi na neizreciv način utjelovio. Ti si u svojemu krilu nosila i zatim rodila onoga koji otkupljuje sve ljude od Očeve osude i koji će im dati vječno spasenje.
Ti si pod svojim srcem Boga nosila, u tebi je on u svom tijelu boravio i iz tebe je kao zaručnik izišao te svima radost donio i sve ljude obasjao božanskim svjetlom.
U tebi je, o Djevo, kao u najčišćem i sjajnom nebu, Bog podigao svoj šator; iz tebe je izišao kao zaručnik iz svoje ložnice; i poput diva je u svom životu trčao putem, u svemu živim ljudima donoseći spas koji će, protežući se od jednoga kraja neba do drugoga sve ispunjavati božanskom toplinom i životvornim sjajem.
(Sv. Sofronije, jeruzalemski patrijarh - rodio se u Damasku oko 550., a bio je jeruzalemski patrijarh od 634. do 639., kada ovom gradu već prijeti opasnost muslimanskog osvajanja, sve dok 638. sam nije morao otvoriti gradska vrata pred osvajačem Omarom; istakao se u borbi za kalcedonsko pravovjerje.)
