Isusova pelenica - čudesno platno koje je spašavalo od bolesti, smrti, neimaštine, prevara i nedaća

Isusova pelenica, najcjenjenija je relikvija u riznici dubrovačke katedrale, koja se čuva i izlaže očima javnosti jednom godišnje na festu sv. Vlaha, a čuva se u posebnom kovčežiću od srebra s 5 ostakljenih stijenki od gorskog kristala.

Za čudotvornu pelenicu vežu se legende koje kažu da je  taj komad platna kojim je Marija umotala malog Isusa kad ga je nosila prikazati u Hramu, vezan za blagostanje, ali i nesreće koje su pogađale Dubrovačku republiku. Legenda kaže da je upravo Isusova pelenica razlog procvata Dubrovnika, a kako je pokušaj krađe ove relikvije uzrok velike trešnje1667.

Pisani trag o dolasku pelenice u Dubrovnik datira iz 1030. godine kad se spominje svećenik Ivan, koji je povjerio olovni kovčeg svom prijatelju, svećeniku Srđu koji je ga je sakrio ispod ploča u crkvi. Ivan je naredio da Srđ ovori kovčežić nakon 10 godina ako se on dotad ne pojavi. Srđ je to napravio i našao pelenicu i pismo koje potvrđuje vjerodostojnost relikvije. Povjerio se biskupu Vitalu koji je prije svoje smrti tajnu predao jednoj časnoj sestri benediktinki.

Nakon njezine smrti tajna se otkrila i od tada benediktinke komadiće pelenice poklanjaju rodiljama i smrtno bolesnima. Platno se navodno čudesno obnavljalo sve dok se jedan komadić nije dao bosanskoj kraljici Jeleni i tada je čudo prestalo. Kako su redovnice i dalje dijelile vlakna, dubrovačka vlada oduzela je relikviju opaticama 2. veljače 1380. godine i pohranila je u stolnoj crkvi Sv. Marije.

Od pelenice se vlakno otkidalo samo još dva puta 1396. kao dar kralju Žigmundu (Sigismundu) Lukseburškom za njegova boravka u Dubrovniku i 1844. je djelić pelenice udijeljen papi Piju IX. i nalazi se među moćima Lateranske bazilike. U katedrali se pelenica čuvala do 6. travnja 1667., kad je Dubrovnik uništio potres i požar. U raščišćavanju ruševina pelenica se nije našla. Bila je ukradena, kaže legenda.

Lopov je bio načelnik  lumabardijera, Talijan Antun Vanini, koji je s pelenicom htio pobjeći u Italiju i umalo je uspio. Podmitio je kapetana broda usidrenog u Gružu. No brod iz neobjašnjivih razloga nije mogao otploviti. Vaninijeva ljubavnica iz straha se navodno povjerila gruškim dominikancima.

Oni su se obratili vijeću, a gradska straža je pelenicu vratila Republici. Nakon toga, relikvija je pod stražom čuvana u tvrđavi Revelin, koja nije bila srušena u potresu sve do zadnje nedjelje srpnja 1667. Odatle su je s drugim spašenim moćima prenijeli u dominikanski samostan. Tamo su je dominikanci čuvali do 1721., kad je na blagdan Sv. Vlaha prenesena u novoizgrađenu katedralu 'Blažene Djevice Marije'. Samo jednom godišnje o blagdanu Sv. Vlaha nosi se u procesiji pod crvenim baldahinom.

IZVOR: Škrinja uspomena, Melita Bego-Urban/dubrovniknet.hr