Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bī uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. (Heb 5, 7-9)
Tražiti svoje. Koliko li sam samo puta došao u tu napast? To je ono što mi pripada. Na to imam pravo. Te i slične riječi često kažem svojim bližnjima. Pozivam se na svoja prava zanemarujući svoje obaveze. Poput mlađeg sina koji traži dio dobara što mu po pravu pripada, a u isti mah zaboravlja na obavezu pomaganja svome ocu, obavezu - biti pravi sin svoga oca! Koliko li sam puta svoja prava tražio od tebe, Gospodine? Daj mi ono što mi pripada: daj mi dobre roditelje, braću, sestre, prijatelje; daj mi zdravlje, lijep izgled, novac, uspjeh; daj mi bolji mobitel, kuću, auto; daj mi sve što poželim i kad to poželim. Nemam ja vremena čekati - život je kratak! Tražeći sve to zaboravljam na ono što je najvažnije: biti dobar sin nebeskog Oca!
Ti, Gospodine, želiš da nestane bilo kakve granice i zapreke između Boga i čovjeka. To je put prema vječnom životu jer sve ostalo prolazi, ostaje na zemlji. Sve što tražimo i mislimo da nam pripada, sve čemu toliko težimo, sve je to prolazno i ne vodi nas k Tebi. A na kraju ove korizme mi upravo želimo to – želimo biti barem nekoliko koraka bliži tebi! Isuse, pomozi nam da budemo ljudi otvorena srca i otvorenih ruku za naše bližnje, za one uplakane, napuštene i odbačene, koji ne mogu tražiti svoje, ne mogu zahtjevati više – to je put koji nas vodi k Tebi, taj put trebamo slijediti!
Za sve ono što u životu volimo, nađemo vremena. Volimo glazbu, satima ćemo je slušati. Volimo biti na Facebooku, satima ćemo sjediti i dopisivati se s prijateljima, dijeliti slike i statuse, iako se nikada nismo vidjeli, niti ćemo se vidjeti s nekima od njih. Volimo otići van i dobro se zabaviti sve do zore. Volimo otići na kavu i tamo ćemo provesti sate i sate. Dakle, sve što volimo naći ćemo vremena. No, mi smo vjernici! Usporedimo našu ljubav prema Kristu i kažimo koliko ga volimo i koliko smo vremena spremni žrtvovati za Njega. Jesmo li nedjeljom redovito na sv. misi? Molimo li redovito ili samo kad nešto trebamo? Imamo li toliko ljubavi, da bar 1 sat vremena u tjednu provedemo na sv. misi, ili 10 minuta dnevno u skrušenosti i molitvi? Nije baš tako lako naći opravdanje zašto nije tako. Ipak, svatko od nas najbolje zna odgovoriti na ovakva pitanja. Svatko od nas najbolje zna koliko mu je stalo da Gospodinu podari svoje vrijeme jer je to najdragocijenije što Mu možemo dati. Zašto to ne možemo? Jer ga ne ljubimo dovoljno! I tu možemo potvrditi istinu, „da za sve što volimo nađemo vremena".
Iz Psalma 51:
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
